Atrofični Vaginitis u Kliničkoj Praksi

Uvod
Atrofični vaginitis najčešća je posljedica gubitka estrogena kod žena u postmenopauzi. Prema podacima 61% pacijentica u postmenopauzi koje ne primjenjuju ni jedan od oblika sistemskog hormonskog nadomjesnog liječenja (HNL) pati od simptoma atrofičnog vaginitisa, dok podaci iz literature govore o još većem udjelu.

Problem se javlja i u žena koje primjenjuju sistemski HNL i za koje liječnici vjeruju kako simptome atrofičnog vaginitisa imaju u mnogo manjoj proporciji.




DALJNJA LITERATURA:




 
kao a et al
Dyspareunia in postmenopausal women: A critical review
saznaj više

 
huang aj et al
Vaginal symptoms in postmenopausal women...      saznaj više


mac bride m et al

Vulvovaginal Atrophy
saznaj više

 
kingsberg sa et al

Treating dyspareunia caused by vaginal atrophy...
saznaj više


U sklopu istraživanja tržišta, naziva HRT Market Understanding, koje je provela renomirana francuska tvrtka za obradu i ispitivanje tržišta Taylor Nelson Sofres, znatan se dio odnosio na problem urogenitalne atrofije, odnosno atrofičnog vaginitisa u populaciji žena u postmenopauzi. Metoda istraživanja bila je anketa, a provedena je u dvanaest zemalja širom svijeta, u ginekološkim i ordinacijama obiteljske medicine.

U ispitivanje su uključene pacijentice i liječnici iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Italije, Poljske, Švedske, Finske, Norveške, Danske, Brazila, Južnoafričke Republike i Australije. Istraživanje je provedeno u 564 ginekološke ordinacije i u 350 ordinacija opće medicine. Uvidom u rezultate moguće je izvesti korisne zaključke, ali oni otvaraju i nekoliko pitanja.

Prvi je interes istraživanja bila mjesečna incidencija posjeta pacijentica s atrofičnim vaginitisom. Prosječan broj takvih posjeta u svim anketiranim ginekološkim ordinacijama bio je 24, s rasponom od 13 u Australiji do 36 u Njemačkoj. U ordinacijama obiteljske medicine taj je broj bio trostruko manji, tj.mjesečno 8 pacijentica.

Za razumijevanje problematike atrofičnog vaginitisa u populaciji žena u postmenopauzi provoditelji istraživanja smatrali su kako je zanimljivo pitanje iniciranja razgovora o ovoj problematici u ordinacijama.
Dobiveni podaci ne iznenađuju. U ginekološkim ordinacijama razgovor o atrofičnom vaginitisu prvo počinje liječnik, u 30% slučajeva, a pacijentica u 22% slučajeva. U ordinacijama obiteljske medicine stanje je obratno; inicijator razgovora o atrofičnom vaginitisu u 35% je slučajeva pacijentica, dok je liječnik inicijator u 22% slučajeva. Iako u ovomtrenutku nisu još na raspolaganju, možda bi bilo zanimljivo usporediti te podatke s podacima iz Hrvatske.



Učestalost atrofičnog vaginitisa
Koliko je problematika atrofičnog vaginitisa zaista učestala? Podaci istraživanja govore kako 61% pacijentica u postmenopauzi koje ne primjenjuju nijedan od oblika sistemskog hormonskog nadomjesnog liječenja (HNL) pati od simptoma atrofičnog vaginitisa, dok podaci iz literature govore o još većem udjelu. U populaciji pacijentica koje uzimaju sistemski HNL ta je stopa svega 27%. Kada je potražen odgovor na pitanje o udjelu pacijentica sa simptomima u skupini žena koje su već koristile lokalne estrogene, dobiven je podatak da 75%pacijentica koje ne primjenjuju sistemski HNL pati zbog simptoma, a među ženama koje primjenjuju sistemski HNL simptome atrofičnog vaginitisa ima i dalje 62%.

Podaci govore kako se radi o respektabilnom zdravstvenom problemu. Naime, istraživanje o kojemu je riječ govori nam kako o problemu atrofičnog vaginitisa u populaciji žena koje primjenjuju sistemski HNL čak 65% pacijentica nije nikad razgovaralo sa svojim liječnikom, a među ženama koje ne primjenjuju sistemski HNL stanje je uistinu zabrinjavajuće: čak 4/5 pacijentica koje ne koriste sistemskiHNL nikad nije u ordinaciji razgovaralo o problemu atrofičnog vaginitisa. Najčešći navedeni razlog za takvo stanje, po mišljenju pacijentica, u 70% pacijentica, bio je što simptome ne smatraju dovoljno ozbiljnima da bi o njima imale potrebu razgovarati.



Ukoliko bi se ipak s nekim i konzultirale o svom problemu, u oko 60% slučajeva to bi bio ginekolog, dok bi se za posjet obiteljskom liječniku odlučilo oko 30% ispitanica.

Iz podataka istraživanja može se zaključiti kako bi hipotetski 82% žena, u slučaju da ima simptome, o njima razgovaralo sa svojim liječnikom. Realno, 65%posto ih je samoinicijativno i iniciralo takav razgovor, i to uglavnomone pacijentice koje su imale simptome.

Čini se prirodnim da je upravo subjektivni doživljaj simptoma atrofičnog vaginitisa važan u odluci žena da potraše savjet i konzultiraju se s odabranim liječnikom.



Većina anketiranih pacijentica simptome suhoće rodnice ne doživljava kao veliki zdravstveni problem. Takvih je pacijentica bilo nešto više međuženama koje ne uzimaju sistemski HNL, 67%, dok ih je 56% među ženama koje ga primjenjuju. Po mišljenju liječnika, u ginekološkim ordinacijama najčešći inicijatori razgovora o atrofičnom vaginitisu su liječnici, dok je u ordinacijama obiteljske medicine to najčešće pacijentica.

Pretpostavlja se da će većina pacijentica s prisutnom simptomatologijom prilikom ginekološkog pregleda
signalizirati neugodu i bol, pa će to biti povod za razgovor. Kako u ordinacijama obiteljske medicine klinički pregled izostaje, izostat će najčešće i povod za konkretni razgovor o problemu.



Primijećeno je također da u slučaju počinjanja razgovora o simptomima atrofičnog vaginitisa liječnici najčešće to rade neizravno, u sklopu uopćenog razgovora o menopauzi i njenim značajkama (43% ispitanika), dok pacijentice razgovor direktno usmjeravaju na problem, navodeći konkretne simptome i znakove u 34-37% slučajeva. Je li to neprepoznat zdravstveni problem upravo za liječnike, prije nego za pacijentice? Razgovaraju li liječnici s pacijenticama o tome dovoljno često i informativno?

Važan predmet citiranog anketnog istraživanja bila je i informiranost pacijentica o konkretnom problemu. Izgleda da je većina pacijentica dobro informirana o atrofičnom vaginitisu. Čak ih je 2/3 odgovorilo ispravno na pitanje o uzrocima poremećaja. Najčešće su odgovarale kako se radi o manjku hormona. Za manjak hormona kao odgovor među ženama koje primjenjuju sistemski HNL odlučilo se 51%, a među ženama koje ne primjenjuju sistemski HNL za taj se odgovor odlučilo njih 47%.



Kao najčešću posljedicu atrofičnog vaginitisa pacijentice su navodile dispareuniju (77% nasuprot 83% žena), te svrbež i pečenje rodnice (61% šena koje primjenjuju sistemski HNL nasuprot 64% žena koje ga ne primjenjuju). Manji postotak pacijentica kao posljedicu je navelo uroinfekcije i "slab mokraćni mjehur". Zanimljivim se čini i podatak kako u skupini pacijentica koje nisu nikad razgovarale s liječnikom o simptomima urogenitalne atrofije prevladavaju one koje nisu primijetile nijedan od mogućih simptoma (69%). U skupini dobro informiranih žena takvih je svega 15%, dok je većina osjetila neke od ranije navedenih simptoma, najčešće dispareuniju, svrbež i osjećaj žarenja u rodnici.



Ako se želi da žene umiju prepoznati taj zdravstveni problem i potraže pomoć, potrebno ih je prikladno informirati, te im opisati prirodu i oblik pojave poremećaja i nagovijestiti da postoje dobre terapijske mogućnosti.



DALJNJA LITERATURA:




 
krause m et al
Local Effects of Vaginally Administered Estrogen Therapy: A Review

saznaj više

 
whiterby s et al
Topical Testosterone for Breast Cancer Patients with Vaginal Atrophy...

saznaj više

 
thomas hm et al

Dyspareunia is Associated with Decreased Frequency of Intercourse...
saznaj više

 
chollet ja et al

Update on alternative therapies for vulvovaginal atrophy
saznaj više


Terapijski pristup urogenitalnoj atrofiji
U terapijskom pristupu urogenitalnoj atrofiji, prema podacima istraživanja, 2/3 liječnika odlučilo bi se za aktivno medikamentozno liječenje lokalnim estrogenima. Preostala trećina odlučila bi se za neke neestrogenske lijekove, savjet, a neki čak ni to. Jesu li liječnici dovoljno informirani? Postoji li među njima neopravdani strah, koji je možda posljedica nedovoljne informiranosti?

Europsko društvo zamenopauzu (EMAS) preporuča lokalnu primjenu 17β-estradiola u svih žena koje imaju simptome atrofičnog vaginitisa, a nemaju kontraindikacije. Ove je godine Wren sugerirao u časopisu Climacteric kako lokalna primjena vaginalnih tableta 17β-estradiola u žena sa simptomima atrofičnog vaginitisa, koje su liječene zbog karcinoma dojke, ne utječe na ponovnu pojavu zloćudne bolesti dojke.

Među lokalnim estrogenskim preparatima u ordinacijama obiteljske medicine najpropisivaniji lijek u 12 ispitivanih zemalja bile su tablete za vaginalnu primjenu s 25 g 17β-estradiola (29%), dok je u ginekološkoj praksi taj oblik bio na drugom mjestu (24%), iza estrogena u obliku vaginalne kreme. Kao najveću prednost pripravka uobliku vaginalnih tableta pred ostalim lokalnim estrogenskim pripravcima liječnici navode precizno doziranje, praktičnost primjene i"čistoću" takve terapije, dakle bez iscjetka i prljanja, te dobru djelotvornost. Podjednakog sumiπljenja bili ginekolozi i obiteljski liječnici.

Čak 94% svih anketiranih liječnika bilo je mišljenja kako je jednostavnost i praktičnost u primjeni najvažnija odlika koju bi lokalni estrogenski preparat morao imati. Pacijentice su uglavnom željele znati sadrži li ordinirani lijek hormone u svome sastavu. Većina, uglavnom korisnica lokalnih estrogenskih pripravaka, to je uistinu i znala. Među ženama koje nisu primjenjivale bilo koji oblik HNL polovica ih nije znala sadrži li preparat hormone, a čak ¼ je odgovorila pogrešno.


Koliko pacijentica uistinu odbija lokalnu estrogensku terapiju kod prisutne simptomatologije?

Većina pacijentica, nakon objašnjenja o lokalnom djelovanju estrogena u pripravku koji im se propisuje,
ipak prihvaća takav oblik terapije. Samo 11% žna koje uzimaju HNL, odnosno 27% onih koje ga ne uzimaju, definitivno odbija lokalno estrogensko liječenje i nakon podrobnijeg objašnjenja. Očito informiranost korisnica sistemskogHNL ima utjecaja kod prihvaćenosti primjene lokalne estrogenske terapije urogenitalne atrofije.

Studija je također pokazala kako je prihvatljivost lokalnog estrogenskog liječenja u cjelokupnoj ispitivanoj populaciji bila 76% u šena koje uzimaju sistemski HNL, odnosno 60% među ženama koje ga ne uzimaju. Čini se očitim kako stanovit stupanj informiranosti prilikom uključenja sistemske HNL pacijentici daje i više
saznanja na osnovi kojih kasnije radije prihvaća i lokalni, vaginalni oblik terapije estrogenima.

Na postavljeno pitanje o tome koliko dugo su pacijentice spremne uzimati lokalne estrogenske pripravke, većina ih je (54% žena koje uzimaju, odnosno 65% koje ne uzimajuHNL) odgovorila da će to biti onoliko dugo koliko Će imati simptome, odnosno manji je dio spreman uzimati ovakve preparate i kratko vrijeme nakon toga. Tako je anketom procijenjeno prosječno trajanje korištenja lokalnih estrogenskih pripravaka 1,6 godina, s rasponom od 1,1 godinu u Brazilu, do 3 godine u skandinavskim zemljama.

Uvidom u anketne rezultate o najpošeljnijem obliku lokalnog estrogenskog liječenja atrofičnog vaginitisa, prema mišljenju pacijentica, upada u oči kako još uvijek većina žna preferira kreme s aplikatorom (imajući vjerojatno na umu prvenstveno lubrikantni učinak, a ne i uzrok stanju koje je dovelo do smanjenja podmazivanja) te peroralnu terapiju. Isto je u suprotnosti s raširenim mišljenjem liječnika koji mu, upravo zbog jednostavnosti primjene, daju prednost pred ostalim oblicima liječenja.

Način na koji će liječnici svoje, znanjem i iskustvom stečeno, uvjerenje prenijeti na pacijentice treba tražiti u permanentnom razgovoru i informiranju pacijentica koje posjećuju ordinacije. Od dvanaest zemalja u kojima je provedena anketa čini se kako se u nekima od njih u tome i znatno uspjelo, o čemu svjedoči podatak da u njima čak 76%pacijentica uzima lokalne estrogenske pripravke u terapiji simptoma atrofičnog vaginitisa.

Može li se naučiti nešto iz svjetskih iskustava? Ima li se na umu kvaliteta života pacijentica, odgovor logično proizlazi.


:: Mario Podgajski, dr. med.:: spec. ginekologije i opstetricije :: Klinika za ženske bolesti i porode KB Merkur :: Zagreb ::



izvorni članak

medix


  Literatura:

1. Dew JE,Wren BG, Eden JA. A cohort study of topical vaginal estrogen therapy in women previously treated for breast cancer. Climacteric 2003; 6:45-52.

2. Dugal R et al. Comparison of usefulness of estradiol vaginal tablets and estriol vagitories for treatment of vaginal atrophy. Acta Obstet Gynecol Scand 2000; 7

3. Mettler L, Olsen PG. Long-term treatment of atrophic vaginitis with low-dose oestradiol vaginal tablets. Maturitas 1991; 14:23-31.

4. Neves-e-Castro M et al. Results fromWHI and HERS II-Implications for women and prescriber of HRT. Maturitas 2002; 42:255-8.

5. Rioux JE et al. 17β-Estradiol Vaginal Tablets Versus Conjugated Equine Estrogen Vaginal Cream to Relieve Menopausal Atrophic Vaginitis. Menopause 2000; 2(3):156-61.




:: važne pravne informacije ::

HDGO portal pruža stručne informacije o brojnim temama i događanjima u ginekologiji, opstetriciji i humanoj reprodukciji. Svrha navedenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o uporabi pojedinih proizvoda niti promocija pojedinih proizvoda kao takvih. Niti jedan posjetitelj web portala ne smije koristiti informacije sadržane na ovom portalu za dijagnosticiranje ili liječenje zdravstvenog problema ili bolesti bez savjetovanja sa stručnim medicinskim osobljem jer su informacije objavljene na portalu predviđene kao dodatak, a ne kao zamjena za stručnost, vještinu, znanje, iskustvo i procjenu specijaliste za ginekologiju i opstetriciju koji se brine o bolesnici, odnosno trudnici.

HDGO je poduzeo i ubuduće će poduzimati odgovarajuće napore kako bi informacije sadržane na ovom web portalu bile točne i precizne, ali istovremeno ne daje nikakva jamstva glede njihove potpunosti. Shodno tome, takve informacije ne mogu služiti kao predložak za sudsko medicinska vještačenja. Takve informacije HDGO priopćuje svojim članovima na redovitim okupljanjima i putem stručnih smjernica odobrenih od strane nadležnih tijela.

Stručne smjernice HDGO donose se prema strogim stručnim pravilima i specifičnim uvjetima ginekološke i opstetričke struke u RH, te se nakon odobrenja od strane nadležnih tijela objavljuju s posebnom napomenom.