Dugogodišnja istraživanja, u svijetu i u nas, pokušavaju dokazati povezanost između kolonizacije i/ili infekcije rodnice, vrata maternice ili decidue i nepovoljnog tijeka i ishoda trudnoće i poremetnji adaptacije novorođenčeta te dugoročnog neurološkog ishoda. Međutim još uvijek se u novijoj literaturi stavovi o utjecaju mikroflore mokraćnog i spolnog sustava majke u trudnoći na dugoročni ishod prilično razilaze. Još je vrlo teško sa sigurnošću ustanoviti pravu etiološku vezu između raznih mikrobioloških uzročnika i novorođenčakog ishoda. Znamo da se mikroorganizmi nalaze u genitalnom sustavu potpuno zdravih žena i tada čine normalnu, fiziološku floru. Iako je utvrđeno koje su bakterije obligatni patogeni, sve više je dokaza da i oportunisti, odnosno pripadnici normalne fiziološke flore sami u određenim uvjetima i kombinacijama mogu postati pokretači poremećaja tijekom trudnoće i uzročnici poremetnji adaptacije, bolesti i razvoja novorođenčeta. Trenutačno još uvijek istražujemo koji su to mikroorganizmi te u kojim okolnostima i u kojih žena oportunist postaje patogen.
DALJNJA LITERATURA:
Flora ženskog spolnog sustava razlikuje se od jedne do druge osobe i obično se utvrđuje po soju koji prevladava. Rodnicu zdrave žene normalno mogu naseljavati nekoliko sojeva obligatno aerobnih i anaerobnih te fakultativno anaerobnih mikroorganizama. Pripadnici normalne mikroflore vrlo su stabilni i otporni na invaziju drugih mikroorganizama te služe kao obrambeni mehanizam za održavanje ravnoteže u rodničkom miljeu. Različita su mišljenja o tome koji su sojevi pripadnici normalne fiziološke flore: difteroidi, laktobacili, gram pozitivne bakterije – zlatni i kožni stafilokok, streptokoki skupina A, D i E, koliformne bakterije, anaerobi, mikoplazme, gljivice. Laktobacili i difteroidi uglavnom nisu patogeni, a za stafilokoke se to ne može tvrditi sa sigurnošću. Streptokoki su okrivljeni za brojne infekcije. Jednako opasna može biti E. coli i brojni anaerobni sojevi. Međutim svi oni imaju zajedničko svojstvo: posebna virulentnost nakon oštećenja tkiva, operacijskih zahvata, poroda ili u uvjetima oslabljene imunološke reaktivnosti organizma.
Periodontal Disease and Pregnancy
Stoga će oportunistički patogeni, a u rodnici se zdrave žene pažljivom mikrobiološkom obradom može izolirati čak 5 – 15 raznih sojeva, uzrokovati infekcije samo u određenim uvjetima. Izolacija uzročnika iz rodnice ili vrata maternice još uvijek ne znači da se radi o sigurnom patogenu kojega valja eradicirati. Kliničari godinama traže pokazatelje tih mikroorganizama, u kojih žena ih valja eradicirati tijekom trudnoće i kada taj postupaka valja provesti. Problem je utoliko veći, jer su upravo teške konatalne pneumonije, meningitisi ili sepse nerijetko uzrokovani bakterijama koje pripadaju skupinama oportunističkih patogna ili čak sojevima fiziološke flore. Pokazalo se, prema većini istraživanja, da je za odluku kada provesti bakteriološku obradu i kako je liječiti važnija anamneza rizične trudnoće i rizičnog djeteta i samog poremećaja trenutačne trudnoće, nego sam bakteriološki nalaz. Kako do infekcije djeteta može doći u različitim razdobljima trudnoće tako je i ispoljavanje bolesti različito, a sve je više dokaza da infekcija može remetiti i brojne razvojne procese ploda kojih se kliničko izražavanje pokazuje drugačijim od klasičnog poimanja novorođenačke infekcije.
Različiti su mogući putevi infekcije ploda. Najčešći je izvor majčina rodnica ili vrat maternice, odakle se mikroorganizmi šire izravno prema dicidui i plodovoj vodi. Puno rjeđi je hematogeni rasap, kojem polazište infekcije ne mora biti genitalni sustav, već i drugi organi majke. Majčina simptomatologija i komplikacije variraju od gotovo nikakvih tegoba do letalnih posljedica za dijete. Mogući su blagi simptomi, razvitak subkliničke intraamnijske infekcije, ali i septičke slike teškog korioamnionitisa. Infekcija može uzrokovati pobačaj ili prerani porod, intrauterinu bolest djeteta, njegovu smrt, konatalnu bolest ili anomalije razvoja. ono što još otežava dijagnozu, osim vrlo oskudne kliničke simptomatologije majke i djeteta, manjkavi su laboratorijski pokazatelji infekcije. Tek patohistološki pregled posteljice i plodovih ovoja, obdukcija i mikrobiološka obrada materijala može sa sigurnošću dokazati povezanost infekcije i ishoda.
DALJNJA LITERATURA:
Zadnje desetljeće obilježeno je određivanjem specifičnih citokina, posebice interleukina-6, interleukina-1ß i interleukina-8 u plodovoj vodi, posteljici i majčinoj plazmi kao pokazatelja subkliničke intraamnijske infekcije. Određivanje citokina iz uzorka plodove vode je ograničavajuće jer se uzorak može dobiti, ukoliko se ne radi o curećoj plonoj vodi, jedino amniocentezom, a ta je invazivna metoda posebice kod prijetećeg prijevremenog poroda strogo kontraindicirana.
Nova istraživanja o perinatalnoj infekciji i njenim nepovoljnim neurološkim posljedicama u djeteta dokazuju da su upravo fetalni citokini odgovorni za nastanak specifičnih mikrovaskularnih oštećenja mozga. Radi se o vaskulitisu koj je praćen stvaranjem pseudocisti u velnerabilnom periventrikularnom moždanom tkivu, a kasnije u perinatalnom i postneonatalnom razdoblju očituje se nizom neuroloških i intelektualnih poremećaja djeteta. Cerebralna paraliza prema nekim autorima vrlo se rijetko pojavljuje nakon intrapartalne asfiksije, a daleko najčešće je uzrokuje perinatalna infekcija. Osim kaskade citokina, koji rasvjetljuju još nedovoljno jasan mehanizam moždanog oštećenja novorođenčeta nakon intraamnijske infekcije, govori se i o mogućoj ulozi asfiksije. Pri klinički dokazanom korioamnionitisu, koji komplicira gotovo 5-10% trudnoća, upalna zbivanja uzrokuju poremećaje u protoku krvi kroz placentu pa dolazi do trajne asfiksije, koja u konačnici pogađa podjednako kortikalne i subkortikalne strukture mozga.
:: prof. dr. Snježana Škrablin :: Klinika za ženske bolesti i porode KBC- u Zagrebu :: Petrova 13, 10 000 Zagreb
izvorni članak
|
GYNAECOL PERINATOL
|
| |
Literatura:
1. McDonald HM, Chambers HM. Intrauterine infection and spontaneous
midgestation abortion: is the spectrum of microorganisms similar to that
in preterm labour? Infect dis Obstet Gynecol 2000; 8:220-7
2. Curtis H. What is normal vaginal flora? Genitourin Med 1997; 73: 230
3.
Vallor AC, Antonio MA, Hawes SE i sur. Factors associated with
acquisition of or persistent colonization by vaginal lactobycili: role
of hydrogen peroxie production. J Infect Dis 2001; 84: 1431-6
4.
Famularo G, Pierluigi M, Coccia R i sur. Microecology, bacterial
vaginosis and probiotics: perspectives for bacteriotherapy. Med
Hypotheses 2001; 56: 421-30
5. Leittich H, Brunnbauer M,
Bodner-Adler B i sur. Antibiotic treatment of bacterial vaginosis in
pregnancy: a meta analysis. Dev med Child Neurol 2003; 45: 148-51
|
:: važne pravne informacije ::
HDGO portal pruža stručne informacije o brojnim temama i
događanjima u ginekologiji, opstetriciji i humanoj reprodukciji. Svrha
navedenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o
uporabi pojedinih proizvoda niti promocija pojedinih proizvoda kao
takvih. Niti jedan posjetitelj web portala ne smije koristiti
informacije sadržane na ovom portalu za dijagnosticiranje ili liječenje
zdravstvenog problema ili bolesti bez savjetovanja sa stručnim
medicinskim osobljem jer su informacije objavljene na portalu predviđene
kao dodatak, a ne kao zamjena za stručnost, vještinu, znanje, iskustvo
i procjenu specijaliste za ginekologiju i opstetriciju koji se brine o
bolesnici, odnosno trudnici.
HDGO je poduzeo i ubuduće će poduzimati odgovarajuće napore
kako bi informacije sadržane na ovom web portalu bile točne i precizne,
ali istovremeno ne daje nikakva jamstva glede njihove potpunosti.
Shodno tome, takve informacije ne mogu služiti kao predložak za sudsko
medicinska vještačenja. Takve informacije HDGO priopćuje svojim
članovima na redovitim okupljanjima i putem stručnih smjernica odobrenih
od strane nadležnih tijela.
Stručne smjernice HDGO donose se prema strogim stručnim pravilima i
specifičnim uvjetima ginekološke i opstetričke struke u RH, te se nakon
odobrenja od strane nadležnih tijela objavljuju s posebnom napomenom.