Menopauza ubrzava pogoršanje reumatoidnog artritisa
Simptomi reumatoidnog artritisa brže napreduju tijekom menopauze.
Žene s reumatoidnim artritisom (RA) brže doživljavaju funkcionalni pad tijekom menopauze, sugeriraju podaci iz velike opservacijske studije.
Rezultati "ukazuju da menopauza ima značajan utjecaj na razinu i stopu funkcionalnog pada kod žena s RA", napisali su autori studije.
Klinički odnos između hormonskog statusa i aktivnosti bolesti RA već je zabilježen kod žena, napisali u članku objavljenom online u znanstvenom časopisu "Rheumatology" Elizabeth Mollard, dr.sci., sa Sveučilišta Nebraska Medical Center College of Nursing-Lincoln Division, i kolege. Na primjer, simptomi RA se smiruju tijekom trudnoće, a rana menopauza je povezana s većim rizikom razvoja RA u usporedbi s normalnom ili kasnom menopauzom.
S obzirom na ova zapažanja, autori su proučavali odnos menopauze i funkcionalnim padom kod žena s RA. Koristili su podatke iz Nacionalne banke podataka za reumatske bolesti, koja se sastoji od samoprocjena pacijenata i najveća je takva baza podataka u SAD-u.
Sudionice u Nacionalnoj banci podataka za reumatske bolesti su ispunili anketu na početku studije, a zatim su ispunjavale upitnike svakih 6 mjeseci. Uključivalo je upitnik za procjenu zdravstvenog stanja (HAQ) koji prati bolesnike s bolešću i invaliditetom tijekom obavljanja redovitih aktivnosti kao što su odijevanje, jedenje i hodanje, kao i neželjene učinke lijekova i troškova vezani za njihovu bolest. Pozitivni rezultati HAQ pokazuju pogoršanje funkcionalnog pada, dok negativni rezultati odražavaju manji funkcionalni pad i bolji funkcionalni status.
Da bi ušle u ovu studiju, žene su morale imati dijagnozu RA prije menopauze i ispuniti najmanje dva upitnika između 2003. i 2017.g. Od 8189 pacijentica koje su ispunile uvjete za uključivanje, 2005 (24,5%) su bile u premenopauzi pri upisu, 611 (7,5%) je ušlo u klimakterij tijekom studije, a 5573 (68,1%) su bile u postmenopauzi. Srednja dob svake skupine je bila 39,7 godina (standardna devijacija [SD], 7,8), 50,7 godina (SD, 3,4) i 61,8 godina (SD, 9,8).
Autori su izvodili univarijantne i multivarijantne analize koje su uzele u obzir potencijalne zbunjujuće varijable, uključujući dob, razinu dohotka, duljinu reproduktivnog života, trajanje RA i uporabu duhana, hormonske nadomjesne terapije i oralnih kontraceptiva.
Ustanovili su da "su žene koje su bile u premenopauzi imale bolji rezultat za HAQ za -0,50 (95% [interval pouzdanosti]: -0.55, -0.19) u usporedbi sa ženama koje su bile u postmenopauzi [sa interakcijskim pojmom dobi od 0.01 (0.00 , 0.01)], što ukazuje da su žene u premenopauzi imale manji funkcionalni pad od žena u postmenopauzi. " Drugi čimbenici povezani s manjim funkcionalnim padom su bili primjena hormonske nadomjesne terapije, povijest barem jedne trudnoće i dulje trajanje reproduktivnog života.
Rezultati upućuju na to da ne samo da je klimakterij povezan s većim funkcionalnim padom u žena s RA, već da i blaži pad može biti povezan s većom hormonskom izloženosti, što se podrazumijeva dužim reproduktivnim životom, pišu autori. "Potrebna je dodatna studija o simptomima RA i funkcionalnom statusu tijekom menstrualnog ciklusa i ostalih hormonskih životnih događaja u razumijevanju hormonske uključenosti u status bolesti RA."
Ograničenja studije uključuju nesposobnost uspostavljanja direktnog odnosa između funkcionalnog pada i statusa menopauze, ili uključivanje svih potencijalnih zbunjujućih varijabli. Također, Nacionalna banka za baze podataka za reumatske bolesti i HAQ se oslanjaju na samoprocjene pacijenata, što možda ne mora nužno odgovarati objektivnim kliničkim mjerama.
Ipak, ti nalazi "sugeriraju da je menopauza povezana s većim funkcionalnim padom žena s RA. Daljnja studija je potrebna za razumijevanje ovog odnosa", zaključuju autori.
Rheumatology. Objavljeno online, 2018.
:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni:: Zagreb