Sredovječne žene koje redovito vježbaju navode višu kvalitetu života i manje simptoma menopauze, pokazuju rezultati populacijske studije objavljene u siječnju 2015 u časopisu Maturitas.
"Žene s preporučenom razinom fizičke aktivnosti su imale veću subjektivnu percepciju razine zdravlja, bile objektivno zdravije i imale bolju opću kvalitetu života u odnosu na ostale žene njihove dobi", napisali su Kirsi Mansikkamäki, mr.sc., iz UKK Instituta za promicanje zdravlja ,Tampere, Finska i kolege.
Istraživači su ispitali 2.606 žena iz Finskog registra stanovništva, što je predstavljalo postotak od 52% slučajnog uzorka od 5000 žena. Sve su bile rođene 1963.g., znači da su imale 49 godina u vrijeme studije. 28% od njih je i dalje imalo redovitu menstruaciju, 31% je bio u perimenopauzi, a 23% nije imalo menstruaciju u posljednjih 12 mjeseci. Menopauzalni status ostalih 18% se nije mogao utvrditi jer su uzimale hormonsku nadomjesnu terapiju.
Upitnik, koji je ženama dostavljen poštom, je uključio skraćeni oblik Women's Health Questionnaire s pitanjima o kvaliteti života i percepciji zdravlja, indeksu tjelesne mase, obrazovanju i tjelesnoj aktivnosti. Pola sudionica je imalo indeks tjelesne mase ispod 25 kg / m2 te se smatra da su normalne težine.
Istraživači su računali da su žene fizički aktivne ako su se držale preporučenih 2,5 sata tjedno umjerene aktivnosti (npr. brzog hoda) ili 1,25 sati jače aktivnosti (kao što su jogging ili trčanje) ili ako su radili vježbe snage barem dva puta tjedno. Samo više od polovice ispitanica (51%) je zadovoljilo definiciju tjelesne aktivnosti.
Manje aktivne žene su imale veću vjerojatnost da će imati visoki rezultat za anksioznost i depresivno raspoloženje (proporcionalni omjer izgleda [POR], 1,44; 95% interval pouzdanosti [CI], 1,26-1,65), somatske simptome ne računajući vazomotorne simptome (POR, 1,61; 95% CI, 1,40-1,85) i probleme pamćenja i koncentracije (POR, 1,48; 95% CI, 1,29-1,70). Vazomotorni simptomi, ili valunzi, su bili češći kod manje aktivnih žena prije prolagodbe za indeks tjelesne mase i obrazovanje, ali nakon prilagodbe vrijednosti nisu bile statistički značajne.
Sve u svemu, više aktivne žene su iznosile višu subjektivnu percepciju zdravlja (prilagođena POR, 3,22; 95% CI, 2,76-3,74) i ukupnu kvalitetu života (prilagođena POR, 1,91; 95% CI, 1,65-2,20) u usporedbi s drugim ženama njihove dobi.
Pišući u popratnom uvodniku, Debra Anderson, dr.sc., i Charlotte Seib, doktor medicine, oboje iz Instituta za zdravstvene i biomedicinske inovacije u Queensland University of Technology u Brisbaneu, Australija, su napomenuli da se treba imati na umu da je studija o učincima vježbanja na simptome menopauze imala neke nedosljednosti. Ukazuju na nekoliko segmenata. Jedan od njih je da su neke žene koji su vježbale manje od preporučene količine vježbi bez obzira što su imale neke učinke vježbanja izjavile da su oni manji nego što uistinu jesu. Druga je da, kad žene imaju sve teže simptome, bilo fizičke ili psihičke, je manje vjerojatno da će sudjelovati u vježbanju.
Napisali su: "Sada postoje dokazi da tjelovježba može koristiti za ublažavanje simptoma menopauze što omogućuje zdravstvenim djelatnicima da je uključe u preporuke ženama u menopauzi."
:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Zagreb