Uvod
Chlamydia trachomatis je obvezna intracelularna patogena bakterija koja napada cilindrične stanice mokraćnog, spolnog, respiratornog sustava i očne konjunktive.
Većina infekcija je asimptomatska i može trajati mjesecima ili čak godinama. Infekcije uzrokovane klamidijama ubrajaju se među najčešće spolno prenosive bolesti, a rizični čimbenici su u prvom redu dob (<25 godina), a zatim ženski spol, novi partner, više istodobnih partnera, korištenje oralne kontracepcije, nekorištenje prezervativa, lošiji socijalno-ekonomski uvjeti života.
DALJNJA LITERATURA:
U velikom broju zemalja ne postoji zakonska obveza prijavljivanja klamidijskih infekcija. Stoga nemamo uvid u stvarno stanje u populaciji. Smatra se da je prava incidencija klamidije znatno veća od broja prijavljenih slučajeva. Prema podatcima European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC) prosječan broj prijav ljenih slučajeva u zemljama Europe u 2006. godini je bio 84/100.000 stanovnika.
Ovisno o pravilima pri javljivanja u pojedinim zemljama, prema podatcima ESSTI (European Surveillance of Sexually Transmitted Infections), u 2007. godini je unutar zemalja Europske unije broj prijavljenih slučajeva jako varirao, npr. od 0.3/100.000 u Turskoj, 10/100.000 u Sloveniji do 516/100.000 stanovnika u Švedskoj. U Hrvatskoj također nema zakonske obveze prijavljivanja, a prema podat cima WHO (World Health Organisation) broj prijavljenih slučajeva u 2007. godini je bio 16,9/100.000 stanovnika.
Chlamydia trachomatis uzrokuje infekcije spolnoga sustava (cervicitis, salpingitis, endometritis, zdjeličnu upalnu bolest, uretritis, epididimitis), infekcije oka odraslih (inkluzijski konjunktivitis) i neonatalne infekcije (konjunktivitis i pneumonija). Infekcije spolnoga sustava najčešće su asimptomatske, pa su neliječene. Stoga mogu u konačnici dovesti do neželjenih posljedica: steriliteta ili komplikacija trudnoće.
C. trachomatis se ne može uzgojiti na laboratorijskim podlogama nego samo na živim stanicama. Stoga je ranije u dijagnostici "zlatni standard" bio uzgoj klamidije na kulturi stanica (McCoy), što zahtijeva posebno opremljene laboratorije (osjetljivost 70–90%, specifičnost 100%). Nadalje, u dijagnostici klamidija se koriste metode dokaza antigena, pomoću antitijela za antigen klamidije, obilježenih fluorescentnom bojom (DFA – direkt fluorescent antibody) ili enzimom (EIA – enzyme immunoassay, osjetljivost 70–80%, specifičnost 96–100%).
Danas se najboljom kombinacijom osjetljivosti (82–100%) i specifičnosti (98–100%) koriste molekularni testovi za dokaz klamidijske nukleinske kiseline u uzorku obriska endocerviksa, rodnice, obrisku muške uretre i uzorcima prvoga mlaza urina žena i muškaraca.
Terapija klamidija je jednostavna. Opće prihvaćene su smjernice američkog CDC-a (Centers for Disease Control and Prevention) po kojima se preporuča jednokratno uzimanje 1 g azitromicina ili 7 dana dva puta dnevno po 100 mg doksiciklina. Provođenjem terapije se liječe simptomi, sprječava se daljnje širenje infekcije i one mogućava se razvoj komplikacija.
Najveći problem klamidijskih infekcija je što su one u najvećem broju slučajeva asimptomatske, pa su neprepoznate i neliječene. Dijagnoza infekcije klamidijom se često postavi tek kad nastupe neželjene posljedice.
Danas se sve više raspravlja o potrebi uvođenja probira ("skrininga") na klamidiju adolescentne populacije, a u nekim zemljama se to i provodi (npr. Engleska, Nizozemska). Prema U.S. Preventive Services Task Force (USPSTF) cilj skrininga je pronaći ljude zaražene klamidijom među asimptomatskom, a rizičnom populacijom. Na taj način se mogu pronaći naizgled zdrave osobe kojima će davanje terapije spriječiti razvoj komplikacija. Takav pristup ulaganja u prevenciju i pravovremeno liječenje bi u konačnici bio jeftiniji za zdravstveni sustav od liječenja posljedica neliječene klamidijske infekcije (npr. steriliteta, zdjelične upalne bolesti).
Cilj ovoga rada je bio utvrditi prevalenciju C. trachomatis u žena mlađih od 25 godina u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te na osnovi dobivenih rezultata zaključiti postoji li potreba za uvođenje probira na klamidiju mlade populacije.
Ispitanice i metode
U studiju je bilo uključeno 500 žena upućenih, po nalogu ginekologa, na pretragu na C. trachomatis u Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (NZJZ). Žene su obrađene u sklopu redovitog ginekološkog pregleda. Da bi se isključila pristranost odabira pacijentica, žene su odabrane na način da su u obradu ušle sve žene koje su u unaprijed određene dane u tjednu došle na sistematski ginekološki pregled. Pacijentice su potpisale u ginekološkoj ordinaciji dobrovoljni pristanak za sudjelovanje u studiji. Studija je odobrena od strane Etičkog povjerenstva NZJZ-a.
Uzorci obriska endocerviksa su uzeti u ginekološkoj ordinaciji i u odgovarajućem transportnom mediju "Abbott Specimen Collection Kit" transportirani u laboratorij, po uputi proizvođača. U NZJZ-u se koristi molekularni test Abbott Real Time CT assay (Abbott, Germany). To je in vitro test lančane reakcije polimeraze u stvarnom vremenu (engl. real time polymerase chain reaction, RT PCR) za direktno kvalitativno otkrivanje plazmidne DNK C. trachomatis u uzorku obriska endocerviksa, rodnice, obrisku muške uretre i uzorcima prvoga mlaza urina žena i muškaraca.
Statistička obrada napravljena je korištenjem c2 testa. Samo rezultat u kojem je p<0,05 smatran je statistički značajnim.
Klamidijska infekcija
Rezultati
U ovom radu obuhvaćeno je ukupno 500 žena Splitsko-dalmatinske županije. Ispitanice su bile u životnoj dobi od 17 do 67 godina. Od ukupnog broja testiranih uzoraka obrisaka cerviksa (N=500), njih 7 bilo je pozitivno na C.trachomatis (1,4%). Budući da je cilj ovog rada bio ispitati kolika je prevalencija C.trachomatis u žena mlađih od 25 godina u Splitsko-dalmatinskoj žu paniji, ispitanice su bile podijeljene u dvije skupine.
U prvu skupinu svrstane su žene koje su imale 25 godina života ili manje, a drugu skupinu ispitanica su činile žene starije od 25 godina.
U ovom radu utvrđeno je da je od ukupnog broja ispitanica (N=500) koje odlaze na redoviti ginekološki pregled, samo 39 (7,8%) bilo mlađih od 25 godina, a 461 (92,2%) žena je bilo u dobnoj skupini starijih od 25 godina.
U prvoj skupini žena, mlađih od 25 godina, od 39 testiranih uzoraka njih 4 (10,3%) su bila pozitivna na C.trachomatis, dok su u skupini žena starijih od 25 godina od 461 testiranih samo 3 (0,7%) bile pozitivne na C. trachomatis (p<0,05).
Rasprava
Za Hrvatsku postoje oskudni podatci o prevalenciji C.trachomatis prema laboratorijskim izvješćima. To se odnosi na uzorke pacijenata koji su zbog nekog razloga došli na testiranje u laboratorij (obrada steriliteta, simptomatski pacijenti ili kao dio sistematskog pregleda).
Prema tim podatcima postotak pozitivnih od ukupnog broja laboratorijski testiranih uzoraka na C.trachomatis u različitim županijama Hrvatske iznosi oko 2–3%.
To se slaže i s podatcima za neke zemlje Europe: npr. Slovenija ima 3,2%, a Francuska 3% pozitivnih od ukupnog broja testiranih prema prijavama laboratorija. U radu Božičevića i sur. obrađena je samo populacija mlađa od 25 godina, te je na uzorku od 274 pretrage urina na DNK C.trachomatis postotak pozitivnih bio 6,2%.
U radu Hirš-Hećej i sur. obrađeni su uzorci 500 adolescentica u dobi od 15–19 godina brzim testom na klamidiju, a udio pozitivnih je bio 16,4%. Ovi rezultati sukladni su onima objavljenima u izvješću ECDC-a, gdje se navodi da je u Velikoj Britaniji bilo 10,1% pozitivnih rezultata na klamidiju među populacijom mlađom od 25 godina, dok je u Americi taj postotak bio 6,7% (varirao je u različitim državama SAD-a od 2,8– 16,9%).
Prema dostupnoj literaturi, nema radova objavljenih za Hrvatsku o prevalenciji C.trachomatis u općoj populaciji.
U ovom radu obrađene su sve žene koje su došle, u dane koji su unaprijed nasumce određeni, u ginekološku ordinaciju, na sistematski ginekološki pregled. Od ukupnog broja testiranih uzoraka (N=500) iz opće populacije bilo je 7 (1,4%) pozitivnih na klamidiju. To je sukladno podatcima za ostale zemlje Europe koje su obrađivale opću populaciju: postotak pozitivnih bio je od 1,4–3,0%.
Od 500 žena uključenih u ovu studiju bilo je samo 39 (7,8%) mlađih od 25 godina, dok je starijih od 25 bila 461 (92,2%). To upućuje na zaključak da žene mlađe od 25 godina rjeđe odlaze na redovite ginekološke preglede, a to su upravo one koje su pod najvećim rizikom od infekcije klamidijom i eventualnog razvoja komplikacija. Nadalje, iako se u ovoj studiji radi o malom broju testiranih žena mlade skupine u odnosu na broj žena starijih od 25 godina koje su došle na siste matski pregled, iz rezultata ovog rada se može zaključiti da je infekcija klamidijom statistički značajno češća u skupini mlađih od 25 godina (10,3% u odnosu na 0,7%) (p<0,05).
To je sukladno i podatcima iz dostupne literature gdje se spominje da je infekcija klamidijom najčeš ća u dobi od 14–25 godina, a kreće se prema različitim studijama od 6,2–16,4%.
Prema podatcima CDC-a u 2002. godini bilo je u Americi 7,4% žena u dobi od 14 do 44 godine života koje su se liječile od neplodnosti. Smatra se da to postaje veliki javno-zdravstveni problem. Od svih slučajeva steriliteta 10–40% je uzrokovano promjenama u jajovodima, a smatra se da je klamidija glavni preventabilni čimbenik razvoja tog oblika steriliteta. Prema procjeni CDC-a smatra se da su troškovi dijagnostike i terapije klamidijske infekcije te liječenja posljedica neplodnosti uzrokovanih klamidijom, oko 701 milijun američkih dolara (za 2010. godinu).
Budući da se klamidija lako dijagnosticira i liječi, jedini problem ostaje pronaći oboljele žene jer su one uglavnom asimptomatske. Stoga se, prema CDC-u, USPSTF-u i mnogim stručnim društvima, preporuča »screening« na C. trachomatis najugroženije populacije. Predlaže se godišnji pregled na C. trachomatis svih spolno aktivnih žena mlađih od 25 godina i žena starijih od 25 godina, ako su u povećanom riziku obolijevanja (npr. imaju novog partnera, imaju više partnera). U današnje vrijeme su dostupne molekularne pretrage na DNK klamidije iz neinvazivnog uzorka urina, što dodatno olakšava provođenje probira adolescentne populacije.
Probir žena mlađih od 25 godina na C. trachomatis je svrstano u 10 najkorisnijih i najisplatljivijih preventivnih strategija.
DALJNJA LITERATURA:
Zaključak
U zaključku, kao odgovor na pitanje iz naslova ovoga rada, postoji li potreba za skriningom, smatramo da bi se u Hrvatskoj trebalo razmisliti o uvođenju skrininga na C.trachomatis među populacijom mlađom od 25 godina. Na takav zaključak nas upućuju smjernice CDC-a, USPSTF-a, podatci iz literature, pa čak i rezultati ove male studije. Na taj način bi se privoljelo žene u najrizičnijoj dobnoj skupini na sistematske preglede, s ciljem što ranijeg otkrivanja C. trachomatis, pravodobne terapije i sprječavanja neželjenih komplikacija.
Uvođenje ovog probira bi značilo uštedu za zdravstveni sustav s jedne strane, a s druge strane bi se svrstali među zemlje koje vode računa o prevenciji bolesti koje predstavljaju javno-zdravstveni problem.
:: Mr. sc. Vanja Kaliterna, dr. med. :: Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije :: Vukovarska 46, 21000 Split :; e-mail: vanja.kaliterna@gmail.com
izvorni članak
|
GYNAECOL PERINATOL 2012; 21 (3): 96-99
|
| |
Literatura:
1. Mahony JB, Coombes BK, Chernesky MA. Chlamydia and Chlamydophila. U:
Murray PR, Baron EJ, Jorgensen JH, Pfaller MA, Yolken RH. Manual of
Clinical Microbiology. 8th ed. Washington, D.C.: ASM, 2003.
2.
Jones RB, Batteiger BE. Chlamydia trachomatis. U: Mandell GL, Bennett
JE, Dolin R. Principles and Practice of Infectious Diseases. 5th ed.
Philadelphia (Pennsylvania): Churchill Livingstone, 2000.
3.
California STD/HIV Prevention Training Center and the California
Chlamydia Action Coalition. Sexually Transmitted Chlamydial Infections:
Continuing Education for Primary Care Clinicians. California STD/HIV
Prevention Training Center,
2002.
4. Nelson HD, Helfand M. Screening for Chlamydial infection. Am J Prev Med 2001;20(suppl 3):95–107.
5. Center for Disease Control and Prevention. Sexually transmitted diseases treatment guidelines, 2010. MMWR 2010;59:
44–9.
|
:: važne pravne informacije ::
HDGO portal pruža stručne informacije o brojnim temama i
događanjima u ginekologiji, opstetriciji i humanoj reprodukciji. Svrha
navedenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o
uporabi pojedinih proizvoda niti promocija pojedinih proizvoda kao
takvih. Niti jedan posjetitelj web portala ne smije koristiti
informacije sadržane na ovom portalu za dijagnosticiranje ili liječenje
zdravstvenog problema ili bolesti bez savjetovanja sa stručnim
medicinskim osobljem jer su informacije objavljene na portalu predviđene
kao dodatak, a ne kao zamjena za stručnost, vještinu, znanje, iskustvo
i procjenu specijaliste za ginekologiju i opstetriciju koji se brine o
bolesnici, odnosno trudnici.
HDGO je poduzeo i ubuduće će poduzimati odgovarajuće napore
kako bi informacije sadržane na ovom web portalu bile točne i precizne,
ali istovremeno ne daje nikakva jamstva glede njihove potpunosti.
Shodno tome, takve informacije ne mogu služiti kao predložak za sudsko
medicinska vještačenja. Takve informacije HDGO priopćuje svojim
članovima na redovitim okupljanjima i putem stručnih smjernica odobrenih
od strane nadležnih tijela.
Stručne smjernice HDGO donose se prema strogim stručnim pravilima i
specifičnim uvjetima ginekološke i opstetričke struke u RH, te se nakon
odobrenja od strane nadležnih tijela objavljuju s posebnom napomenom.