U časopisu Histopathology objavljen je rad McCluggagea i suradnika o endocervikalnim glandularnim lezijama. Naime, postoje očito dokazi o porastu prevalencije premalignih i malignih endocervikalnih glandularnih lezija. U ovom radu su prikazani rezultati novijih istraživanja i selekcionirani kontraverzni rezultati aspekti endocervikalni glandularnih lezija.
Autori evaluiraju terminologiju premalignih endocervikalnih glandularnih lezija, posebice u usporedbi s klasifikacijom SZO-a, tzv. sustav cervikalnih glandularnih intraepitelnih neoplazija (CGIN, cervical glandular intraepithelial neoplasia).
Primarni adenokarcinomi cerviksa predstavljaju heterogenu skupinu različitih morfoloških tipova, a većina ih je povezana s infekcijom humanim papiloma virusom (HPV) visokog onkogenog rizika. Posljednjih je godina nemali broj autora izvještavao o tome da se rijetki morfološki tipovi karcinoma ne mogu dovesti u vezu s HPV infekcijom, ali ponekad mogu biti p16-pozitivni.
Adenocarcinoma
Danas je je poznat cijeli spektar benignih, premalignih i malignih glandularnih lezija tzv.gastrične diferencijacije, koje uključuju tip A lezije, tipični i atipičnu lobularnu endocervikalnu hiperplaziju, adenoma malignum i želučani tip adenokarcinoma.
Tzv.želučani tip adenokarcinoma cerviksa predstavlja varijantu primarnog adenokarcinoma cerviksa koji ima drugačiju morfološku sliku od uobičajenog endocervikalnog tipa i vjerojatno drugačiji način napredovanja bolesti i goru prognozu. Postoje brojni dokazi da rani invazivni adenokarcinoma cerviksa imaju odličnu prognozu.
Imunohistkemijski markeri za postavljanje ispravne dijagnoze i razlikovanja primarnog adenokarcinoma cerviksa i karcinoma endometrija jesu: estrogenski receptor (ER), vimentin, p16 i monoklonalni karcioemrionalni antigen (CEA); međutim recentna izvješća naglašavaju sa su ovi markeri prije svega korisni za dijagnosticiranje adenokarcinoma niskog gradusa. Drugoj skupini lezija, koja uključuje cervikalno ektopično tkivo prostate i tubuloskvamozni polip vagine, najvjerojatnije je podrijetlom iz parauretralnih Skeneovih žlijezda i može biti pozitivna na markere za tkivo prostate.
Autori u radu isto tako spominju još jednu rijetku skupinu karcinoma-cervikalne neuroendokrine karcinome, s obzirom na to da su često udruženi s premalignim ili malignim endocevikalnim glandularnim lezijama.
Histopathology 2013;62(1):138-160.
:: Ingrid Marton,dr.med :: Liječničke Novine 2013 * 116 *