Kaznenopravni aspekt
Svi podaci koje liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za pomoć, a odnose se na pacijentovo zdravstveno stanje, liječnik mora čuvati kao liječničku tajnu koju može otkriti, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe, a u slučaju pacijentove psihičke nesposobnosti ili smrti, uz odobrenje uže obitelji, skrbnika ili zakonskog zastupnika.
Liječnička tajna profesionalna je tajna jer obuhvaća podatke o osobnom i obiteljskom životu pacijenta za koje je liječnik saznao prilikom obavljanja svoje profesije. Kad ne bi postojala dužnost čuvanja liječničke tajne doveo bi se u pitanje odnos uzajamnog povjerenja između liječnika i pacijenta, odnosno narušila bi se zaštita pacijentove intime koju je svaki liječnik obvezan čuvati i temeljem etičkih načela koja prožimaju liječničku djelatnost.
DALJNJA LITERATURA:
Dužnost liječnika u odnosu prema pacijentu .. dvojaka je, odnosno s jedne strane, liječnik je dužan pacijentu pružiti sve potrebne informacije o njegovom zdravstvenom stanju dok je s druge strane liječnik dužan te podatke čuvati i učiniti ih nedostupnim trećim osobama. Prema Čizmiću, pod zaštitu liječničke tajne potpadaju svi podaci o pacijentu i njegovoj okolini koji su liječniku povjereni ili za koje je saznao prilikom obavljanja liječničke djelatnosti, a koji uključuju i pisana priopćenja pacijenta, bilješke o pacijentu te sve nalaze do kojih se došlo medicinskim ispitivanjem. Moglo bi se zaključiti da su liječničkom tajnom zaštićeni svi podaci iz medicinske dokumentacije pacijenta.
Međutim, osim podataka o zdravstvenom stanju pacijenta, u pojam liječničke tajne mogu biti uključeni i razni drugi podaci za koje liječnik sazna, primjerice prilikom odlaska u kućnu posjetu pacijentu, a koji se odnose na pacijentove životne prilike (primjerice, uvjeti u kojima živi), ali isto tako i osobne prilike (primjerice, obiteljska nesloga).
U sudskim postupcima liječnik je oslobođen svjedočenja o podacima koji su zaštićeni liječničkom tajnom (kolokvijalno se tada liječnika naziva privilegiranim svjedokom), međutim ta povlastica ipak nije apsolutna jer je liječnik dužan svjedočiti ukoliko postoji zakonska obveza po kojoj bi bio oslobođen dužnosti čuvanja tajne ili u slučaju da sam pacijent ili druge ovlaštene osobe zatraže od liječnika da svjedoči.
Etički je i stručno dopustivo da se liječnik pojavi u ulozi svjedoka koji će dati dodatne informacije o tijeku liječenja, pri čemu granicu predstavlja kriterij da to budu samo one informacije koje su relevantne za rješavanje nekog sudskog problema, dok ostale informacije koje su potencijalno kompromitirajuće ili na bilo koji drugi način ugrožavajuće za pacijenta (ili njegove bližnje) terapeut (liječnik) – svjedok neće iznositi.
Zakonska obveza po kojoj bi liječnik bio oslobođen dužnosti čuvanja tajne propisana je, primjerice, člankom 16. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti prema kojem je svaki liječnik dužan najbližem zavodu za javno zdravstvo županije ili Grada Zagreba koji će to prijaviti Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, prijaviti sumnju na oboljenje ili smrt od određenih zaraznih bolesti. U ovim slučajevima liječnik se ne može pozivati na dužnost čuvanja liječničke tajne, odnosno čuvati podatke o pacijentima oboljelima od spomenutih bolesti, jer se radi o zaštiti javnih interesa koji su pretežniji od interesa čuvanja tajne.
Također, liječnik može otkriti liječničku tajnu ukoliko to od njega zatraži sam pacijent ili roditelj odnosno skrbnik malodobnog pacijenta te u slučaju pacijentove psihičke nesposobnosti ili smrti, uža obitelj pacijenta, skrbnik odnosno zakonski zastupnik. Ove osobe imaju pravo zahtijevati od liječnika otkrivanje podataka zaštićenih tajnom pri čemu liječnik nije dužan procjenjivati je li je to otkrivanje opravdano ili nije. Radi se o ovlaštenom otkrivanju tajne za koje se liječnika ne može pozvati na odgovornost.
U svim opisanim slučajevima liječnička tajna obvezno će se otkriti s obzirom da postoje zakonski uvjeti za njezino otkrivanje. Međutim, u svim ostalim slučajevima u kojima bi se, pogotovo u kaznenom postupku, tražilo otkrivanje liječničke tajne zbog zaštite interesa za koji se tvrdi da je pretežniji od interesa čuvanja tajne, sud koji provodi postupak morao bi odvagati interese i utvrditi postoje li doista osnove da liječnik svjedoči o podacima koje je dužan čuvati kao liječničku tajnu.
Dužnost čuvanja liječničke tajne pravilo je liječničke profesije. Iznimke od tog pravila, kao što je već spomenuto, zakonodavac je posebno predvidio (zaštita pučanstva od zaraznih bolesti, otkrivanje tajne na zahtjev pacijenta ili druge ovlaštene osobe) kao slučajeve u kojima je zaštita javnog interesa pretežnija od privatnih interesa koji su zaštićeni kroz dužnost čuvanja tajne.
Međutim, osim navedenih, postoje i drugi interesi koji bi se mogli smatrati pretežnijima od interesa čuvanja liječničke tajne, a koje zakonodavac nije posebno odredio već je ostavio tijelu kaznenog progona da samostalno procjenjuje, prema okolnostima svakog konkretnog slučaja u kojem se to pitanje postavi, radi li se o interesu koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne ili ne.
Da bi tijelo kaznenog postupka ocijenilo koji je interes pretežniji, mora suprotstavljene interese odvagati. Kriteriji kojima će se pri tome rukovoditi, u pravilu, nisu unaprijed određeni, ali se može smatrati da bi zaštita života, zdravlja ili sigurnosti neke treće osobe mogla predstavljati interes koji bi svakako bio pretežniji od interesa čuvanja tajne.
Nasuprot tome, Šeparović smatra da bi se vaganje interesa moglo obavljati putem klasifikacije podataka koji se smatraju tajnom. Naime postoje podaci koje liječnik mora otkriti jer predstavljatju zaštitu javnog interesa, zatim podaci koje liječnik može otkriti kao što je, primjerice, saznanje da netko boluje od bolesti koja ga čini ograničeno sposobnim za sigurno sudjelovanje u prometu, te naposljetku podaci koje liječnik, u pravilu, ne smije otkriti.
Temeljem ovakve klasifikacije zaštićenih podataka, tijelu koje provodi postupak bi bilo jednostavnije u svakom konkretnom slučaju procijeniti radi li se o interesu koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne odnosno interesu zbog kojeg se neće smjeti tražiti njeno otkrivanje.
Poseban slučaj predstavlja zaštita interesa osoba s duševnim smetnjama .. kao posebno vulnerabilne skupine počinitelja kaznenih djela, slijedom čega su Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama taksativno propisani slučajevi općeg interesa, odnosno interesa koji se smatraju važnijim od interesa čuvanja liječnike tajne, a to su:
- otkrivanje saznanja da osoba s duševnim smetnjama priprema počinjenje kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna,
- otkrivanje ili suđenje za najteža kaznena djela ako bi ono bilo znatno usporeno ili onemogućeno bez otkrivanja inače zaštićenih podataka,
- zaštita javnog zdravlja i sigurnosti
- sprječavanje izlaganja druge osobe neposrednoj i ozbiljnoj opasnosti za njen život ili zdravlje.
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama na vrlo praktičan način riješio je sve nedoumice i moguće krive procjene oko utvrđivanja javnog interesa. Ovakvo zakonsko rješenje vrlo je konstruktivno i određeno, a djelomično proizilazi i iz ponekad vrlo delikatnog položaja liječnika koji liječe osobe s duševnim smetnjama.
Svi slučajevi otkrivanja tajne učinjeni u općem interesu ili interesu druge osobe koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne, predstavljaju razlog isključenja protupravnosti za kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja profesionalne tajne. To konkretno znači da se liječnika ne može optužiti za kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja profesionalne tajne ako se tajna otkriva u interesu koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne.
Dužnost čuvanja liječničke tajne svakako se odnosi i na podatke koji su navedeni u medicinskoj dokumentaciji. Svaki liječnik dužan je , naime, voditi točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva. Dokumentacija mora sadržavati dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i postupcima koji su primijenjeni u njegovu liječenju.
Ako je to potrebno radi vođenja odgovarajućih upravnih, stegovnih ili sudskih postupaka, liječnik je obvezan medicinsku dokumentaciju predočiti ministarstvu nadležnom za zdravstvo, tijelima državne uprave u skladu s posebnim propisima, Hrvatskoj lijčeničkoj komori ili sudbenoj vlasti. Osim ovlaštenih državnih i strukovnih tijela, pravo uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti, svakako ima i pacijent kao i članovi njegove uže obitelji.
DALJNJA LITERATURA:
Budući da medicinska dokumentacija sadrži sve podatke o dijagnostičkim i terapijskim postupcima koji su primijenjeni u tijeku liječenja pacijenta, a koji podaci su ponekad dopunjeni opisom obiteljskih prilika (obiteljska nesloga, izvanbračne veze i slično) ili primjerice, obiteljskim anamnezama, liječnik ih je, u pravilu, dužan čuvati kao profesionalnu tajnu. Prema Pidelievreu, otkrivanje tih podataka, unatoč tome što nisu u izravnoj vezi s bolešću koja se liječi, mogli bi naštetiti pacijentu ili eventualno pokolebati pacijentovo povjerenje u liječnika.
Upravo iz tih razloga, a vodeći računa da je liječnik oslobođen dužnosti svjedočenja o svemu što je o pacijentu saznao obavljajući svoju djelatnost, Zakon o kaznenom postupku propisao je da dokaznoj radnji privremenog oduzimanja predmeta u kaznenom postupku ne podliježu zapisi, izvodi iz registara i slične isprave sastavljene o činjenicama koje je liječnik saznao u obavljanju liječničke djelatnosti ili od samog okrivljenika (ova zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i drugih zapisa ne primjenjuje se u predmetima kaznenih djela počinjenih na štetu djece i maloljetnika iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež).
Iako izrijekom nije spomenuta medicinska dokumentacija, iz dikcije spomenute odredbe Zakona o kaznenom postupku moglo bi se zaključiti da privremenom oduzimanju zapravo ne podliježe niti medicinska dokumentacija s obzirom da su isprave i drugi zapisi koje spominje Zakon o kaznenom postupku ustvari nalazi o provedenim dijagnostičkim ili terapijskim postupcima koji sačinjavaju medicinsku dokumentaciju.
Navedeni stav potkrijepljen je i odredbom Zakona o liječništvu prema kojoj prilikom pretrage liječničke ordinacije ne smije biti povrijeđena tajnost liječničke dokumetacije i predmeta na štetu pacijenata, a pretraga liječničke ordinacije mora biti ograničena samo na pregled one dokumentacije koja je u izravnoj vezi s kaznenim djelom zbog kojeg se vodi postupak.
:: Tatjana Babić, dipl.iur. :: Liječničke novine
izvorni članak
|
liječničke novine
|
| |
Literatura:
1.Liječnik koji ne poštuje obvezu čuvanja liječničke tajne može biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna, članak 59. Zakona o liječništvu; odnosno može odgovarati za kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja profesionalne tajne iz članak 132 Kaznenog zakona.
2. Članak 21. Zakona o liječništvu , Narodne novine, broj 121/03 i 117/08.
3. Članak 89. Kaznenog zakona; ilustracije radi, može se spomenuti da je još u članku 34. Opšteg zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravsvenoj službi SFRJ iz 1965. godine utvrđena obveza svih zdravstvenih radnika da čuvaju profesionalnu tajnu; Zbirka zakona iz oblasti zdravstva; Izdanje Službenog lista SFRJ, Beograd 1965, str. 23
4. Privatni interesi primaran su predmet pravne zaštite koja se ostvaruje institutima poslovne i profesionalne tajne. Kroz institute poslovne i profesionalne tajne štite se subjektivna imovinska prava te prava osobnosti; Cvrčić R, Poslovna, profesionalna i službena tajna, Pravo i porezi, broj 9/2006, str. 50.
5. Članak 2. stavak 14. Kodeksa medicinske etike i deotologije, Narodne novine, broj 55/08.
|
:: važne pravne informacije ::
HDGO portal pruža stručne informacije o brojnim temama i
događanjima u ginekologiji, opstetriciji i humanoj reprodukciji. Svrha
navedenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o
uporabi pojedinih proizvoda niti promocija pojedinih proizvoda kao
takvih. Niti jedan posjetitelj web portala ne smije koristiti
informacije sadržane na ovom portalu za dijagnosticiranje ili liječenje
zdravstvenog problema ili bolesti bez savjetovanja sa stručnim
medicinskim osobljem jer su informacije objavljene na portalu predviđene
kao dodatak, a ne kao zamjena za stručnost, vještinu, znanje, iskustvo
i procjenu specijaliste za ginekologiju i opstetriciju koji se brine o
bolesnici, odnosno trudnici.
HDGO je poduzeo i ubuduće će poduzimati odgovarajuće napore
kako bi informacije sadržane na ovom web portalu bile točne i precizne,
ali istovremeno ne daje nikakva jamstva glede njihove potpunosti.
Shodno tome, takve informacije ne mogu služiti kao predložak za sudsko
medicinska vještačenja. Takve informacije HDGO priopćuje svojim
članovima na redovitim okupljanjima i putem stručnih smjernica odobrenih
od strane nadležnih tijela.
Stručne smjernice HDGO donose se prema strogim stručnim pravilima i
specifičnim uvjetima ginekološke i opstetričke struke u RH, te se nakon
odobrenja od strane nadležnih tijela objavljuju s posebnom napomenom.