Menopauza je često obilježena poremećajima spavanja i raspoloženja, što u konačnici može otežavati liječenje.
Istraživanja ukazuju da 40-64% perimenopauzalnih i postmenopauzalnih žena ima poremećaje spavanja. To je dodatno pogoršano s poremećajima spavanja koji nisu izravno povezani s menopauzom (opstruktivna apneja, periodični trzaji ekstremiteta) i poremećajima raspoloženja (anksioznost, depresija).
Mehanizmi
Hormonski čimbenici
Estrogen smanjuje latenciju spavanja (op. prev. količina vremena potrebnog da se usne nakon što se ugasi svjetlo) povećavajući time ukupno vrijeme spavanja. Nadalje, mala menopauzalna razina estrogena povezana je s povećanjem periferne i centralne temperature, što dovodi do vazomotorne nestabilnosti i noćnog znojenja. Progesteron smanjuje anksioznost i potiče respiraciju, tako da opadanje razine može doprinijeti pojavi opstruktivne apneje u spavanju. Ranije su se poremećaji spavanja pripisivali vazomotornoj nestabilnosti, ali istraživanja sada sugeriraju da su neki poremećaji spavanja neovisni o razini estrogena. Valovi vrućine prekidaju san rano tijekom noći zbog termoregulacijskog utjecaja REM faze spavanja. Polovica buđenja tijekom noći povezana je s valunzima i traje dvostruko duže nego kod žena bez valunga.
Psychological Disorders : Different Sleeping Disorders
Drugi poremećaji spavanja
Učestalost ostalih poremećaja spavanja koji uzrokuju buđenje, kao što su opstruktivna apneja u spavanju, periodični trzaji ekstremiteta, također se javljaju češće nakon menopauze. Rizični faktori za opstruktivnu apneju u spavanju uključuju povećanu tjelesnu težinu i starenje. Tjelesni znakovi obuhvaćaju hrkanje, pospanost tijekom dana, kratkoću daha, epizode apneje, suhoću usta i jutarnju glavobolju. Pacijentice s periodičnim trzajima ekstremiteta i sindromom nemirnih nogu opisuju čudne osjete u nogama što vode prekidanju sna i dnevnoj pospanosti.
Promjene raspoloženja
Osjetljivost na depresiju-koja je također povezana s prekinutim snom, povećava se tijekom menopauzalnog prijelaznog razdoblja. Depresivne žene opisuju češća buđenja i duže periode razbuđenosti od žena u kontrolnoj skupini. Hormonske promjene mogu dodatno pogoršati depresiju. Veće/promjenjive razine hormona FSH i LH također su povezane s depresijom.
Prosudba
Jednostavna pitanja o problemima sa spavanjem i umaranju tijekom dana, trebaju biti postavljena svim menopauzalnim pacijenticama. Potrebno je pitati o higijeni spavanja, primjerice, ambijentu spavaće sobe i navikama povezanim sa spavanjem. Istražiti treba i specifične simptome, kao što su uspavljivanje i/ili čvrstoća sna, hrkanje, pečenje, svrbež ili trnci u nogama ili pospanost tijekom dana. Uzeti treba i potpunu anamnezu, psihijatrijsku i socijalnu, kao i pitati o ostalim menopauzalnim smetnjama. Pacijentice u kojih se sumnja na opstruktivnu apneju, periodične trzaje ekstremiteta i sindrom nemirnih nogu, treba uputiti specijalisti za poremećaje spavanja.
Liječenje
Nefarmakološke mjere
Uzimajući u obzir dobru higijenu spavanja, pacijentice treba savjetovati da izbjegavaju: drijemanje tijekom dana, pijenje kave nakon ručka, vježbanje ili pijenje alkohola unutar 6 sati prije polaska u krevet, lijeganje na počinak u stanju osjećaja gladi ili prejedenosti, korištenje nikotina noću, uzimanje tableta za spavanje, odlazak u krevet prije nego se osjećaju pospano, druge aktivnosti u krevetu osim spavanja, primjerice gledanje TV-a ili čitanje. Pacijentice trebaju koristiti spavaću sobu samo za spavanje i seks, držeći se rasporeda budnost/spavanje i redovito vježbati. Preporučuje se kontrolirati podražaje, primjerice, ako žena ne zaspi unutar 20 minuta, treba ustati iz kreveta i u susjednoj sobi, sve dok ne osjeti pospanost, raditi nešto drugo što ju opušta. Tako će stvoriti predodžbu spavaće sobe kao mjesta za spavanje, a ne kao izvor frustracije.
Kognitivna bihejvioralna terapija za nesanicu, tehnike opuštanja (vježbe disanja, biofeedback) i/ili terapija ograničavanjem spavanja, opcije su za primarnu insomniju. Liječenje uskraćivanjem spavanja uključuje dopuštenje pacijentu da spava nekoliko sati tijekom noći, a to se vrijeme postupno povećava za 15-minutne intervale, dok se obrazac ne normalizira.
Bezreceptni preparati
Iako mnoge pacijentice iskušavaju alkohol ili preparate koji su u slobodnoj prodaji (tzv. OTC-preparati) primjerice melatonin, valerijanu, antihistaminike, oni se nisu pokazali efikasnima za liječenje nesanice. Neki preliminarni podaci o smrdljivki (black cohosh, Cimicifuga racemosa) su ohrabrujući, ali danas još uvijek nedovoljni da bi se preporučili za korištenje.
Antidepresivi
Antidepresive ne treba koristiti za liječenje poremećaja spavanja ukoliko ne postoji depresija. Za deprimirane žene s poremećajima spavanja, mogućnosti uključuju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (primjerice paroksetin, citalopram) i tricikličke antidepresive (nortriptilin). Neki se antidepresivi i stabilizatori raspoloženja mogu preporučiti za kratkotrajni period korištenja u slučaju akutne nesanice. Tolerancija, ustezanje, ovisnost, pojačanje depresije i povećani mortalitet mogu se javiti ako se hipnotici koriste duže od dva tjedna. Nadalje, nakon prekida terapije, može se pojaviti pogoršanje nesanice. Zaleplon i zolpidem korisni su za održavanje sna, ali manje korisni za usnivanje; iako imaju manji potencijal zloupotrebe nego benzodiazepini, još uvijek mogu dovesti do navikavanja.
Hormonska terapija
Podaci o hormonskoj terapiji za poremećaje spavanja su proturječni. Potrebno je raspraviti s pacijenticom o dobrobitima i rizicima i ukoliko je potrebno, prepisati najmanju djelotvornu dozu u što kraćem periodu.
Zaključak
Nesanica, anksioznost i depresija međusobno su blisko povezane. Prevladavaju u osoba ženskoga spola i češći su u menopauzalnih žena. Iako može biti teško odrediti uzrokuju li anksioznost i depresija nesanicu ili se događa obrnuto, najprije treba primijeniti nefarmakološke mjere, a nakon toga, ukoliko je potrebno, lijekove.
The Female Patient, vol 33.
:: Đurđa Žigmundovac-Klaić, dr.med. :: spec. ginekologije i opstetricije :: Zagreb :: 11.6.2012.