Pomanjkanje spolne želje ne uzrokuje samo ženinu zabrinutost, već može imati negativan utjecaj na odnos s partnerom, kvalitetu života i zdravlje u cjelini. Kliničari trebaju razumjeti posljedice i shvatiti problem s kojim se susreće pacijentica.
Hipoaktivni poremećaj spolne želje... HSDD -
hypoactive sexual desire disorder, najčešći je spolni poremećaj u žena svih dobi, ali i jedan od najtežih za raspoznavanje. Zbog razlika u definiciji hipoaktivne želje, načina prikupljanja podataka, dobi proučavane skupine i nedosljednosti drugih definiranih kriterija, različita je prevalencija HSDD-a u pojedinim istraživanjima. Segraves i Woodard bilježe prevalenciju 5.4-13.6%, West i suradnici navode 8.3%, a istraživanje PRESIDE (Prevalence of Female Sexual Problems Associated with Distress and Determinants of Treatment Seeking) izvještava o 8.9% žena dobi 18-44 godine, 12.3% u dobi 45-61 godine i 7.4% u dobi 65 i više godina.
U "Dijagnostičkom i statističkom priručniku duševnih poremećaja" (4. dopunjeno izdanje) HSDD se definira kao "smanjenje ili nepostojanje seksualnog maštanja i želje za spolnom aktivnošću. Poremećaj mora uzrokovati značajne smetnje ili interpersonalne teškoće. Dijagnoza treba počivati na kliničkoj prosudbi temeljem procjene osobe, interpersonalnih odrednica, životnog okružja i kulturnih značajki."
Žene srednje dobi s HSDD-om tipično izražavaju gubitak ili značajni pad seksualnog maštanja, manji interes za započinjanje odnosa i nezainteresiranost kada partner pokaže želju za odnosom. Postoje i žene u kojih HSDD postoji cijeloga života, a da one ne navode gubitak spolne želje, već su samo pod stresom ili zabrinute zbog nedostatka želje. One žele imati želju.
Razlikovanje HSDD od normalnih promjena seksualne želje
Da bismo odredili što je abnormalno ili poremećeno, trebali bismo razumjeti što je „normalno“. Kliničaru neće osobito koristiti statistički podaci kako bi odredio što je to smanjena seksualna želja. Primjerice, uzimati kao „normalno“ prosječnu „učestalost“ spolne aktivnosti američkog para, nije prigodno niti korisno.
Svaka žena ima svoju definiciju normalne seksualne želje temeljenu na vlastitoj kulturi, porijeklu, spolnom iskustvu kao i vlastitim biološkim potrebama. Većina žena imat će i promjenjivi seksualni interes ovisno o stresogenim faktorima, drugim životnim događajima i neuroendokrinim funkcijama. Također, tijekom života, zanimanje za seks postupno se smanjuje.
Snaga spolne želje koju žena osjeća, može opadati starenjem. Često se te promjene pripisuju povećanim zahtjevima koji se nameću pred ženu starenjem (obitelj, karijera) ili kulturološkoj poruci da starije žene više nisu poželjne. Neuroendokrine promjene (opadanje testosterona, neurokemijska zbivanja, neizravne promjene radi opadanja estrogena i vulvovaginalne atrofije) zajedno doprinose smanjenom zanimanju za seks.
Hypoactive sexual desire disorder
U nedostatku konsenzusa o tome što je "normalna" želja, nastali su različiti teorijski modeli, ali nema empirijskih podataka koji bi dali prednost jednom obrascu nad drugim. Za razumijevanje ženinog odgovora na seks, od pomoći bi moglo biti poznavanje prevladavajućeg teorijskog modela. Tijekom vremena, taj se koncept unapređivao.
Prvi model predložili su sredinom 1960-tih godina Masters i Johnson, sugerirajući pravocrtnu putanju, nepromjenjivu kod oba spola. Proces uključuje četiri stupnja:
• Zainteresiranost (psihofiziološki interes i uzbuđenje)
• Plato (odražava vrhunac seksualnog uzbuđenja)
• Orgazam
• Rezolucija (tijelo se vraća na nestimulirano stanje)
Drugi model je Kaplanova trodijelna struktura predložena u 1970-tim godinama, također je linearna, ali odražava važnost spoznajnog aspekta želje u suprotnosti s fiziološkim uzbuđenjem.
Potom, kasnih 1990-tih godina, Basson je razvio nelinerani model ženskog spolnog odgovora koji objedinjava emotivnu bliskost, seksualne podražaje i zadovoljstvo vezom, te u obzir uzima mnoge razloge zašto žena započinje ili prihvaća spolni čin. Žena može pristupiti spolnoj aktivnosti da bi povećala emotivnu bliskost i angažiranost, iako prethodno nije osjećala potrebu ili razmišljala o seksu. Time se usredotočuje na seksualne podražaje koji se procesuiraju u mozgu i na koje utječu različiti biološki i psihološki faktori. Nastavak stimulacije povećava intenzivnu spolnu uzbuđenost koja proizvodi spolnu želju.
Rizični faktori povezani s HSDD
West i suradnici pokazali su 2008. da je najveći stres povezan sa smanjenom spolnom željom kirurški zahvat učinjen u menopauzi, što može biti povezano s iznenadnim hormonskim promjenama. Slično, Women's International Study of Health and Sexuality (WISHes) našla je da je prevalencija smanjene spolne želje u žena koje su prolazile prirodnu menopauzu oko 9%, dok je prevalencija u mlađim dobnim skupinama žena (dob 20-49 godina) u kojih je nastala kirurški uvjetovana menopauza bila 26%. Stoga, kliničari trebaju razgovarati sa ženom kada ju pripremaju za obostrano odstranjenje jajnika.
Dvije studije Hayesa i suradnika dale su podatke o rizičnim faktorima:
- studija iz 2007. o povezanosti HSDD i starenja, pokazala je da se spolna želja u žena smanjuje s dobi, ali udio žena koje smanjenu spolnu želju navode kao problem također opada s dobi, što rezultira relativno stalnom prevalencijom HSDD tijekom vremena.
- publikacija iz 2008. našla je da je povezanost s partnerom sveukupno najvažniji rizični faktor, važniji od dobi i menopauzalnog statusa. Niska seksualna želja otkrivena je u žena koje su u stabilnim dugotrajnim vezama (20-29 godina). Otkrili su i da je seksualni distres povećan uz depresiju i smanjen uz bolju komunikaciju o spolnim željama.
Postoje dokazi da određene organske bolesti, kakve su rak dojke, dijabetes, depresija, inkontinencija, autoimune bolesti i multipla skleroza te fiziološka stanja kao trudnoća, predstavljaju rizične faktore za HSDD. Pretpostavka da je ženino zdravlje glavni faktor, često nije točna. Primjerice, depresija je glavni faktor koji određuje hoće li žena s multiplom sklerozom, bolešću bubrega ili dijabetesom imati spolnu disfunkciju.
Utjecaj HSDD-a
Za neke sredovječne žene, pad spolne želje može biti blag i ne predstavljati veći problem za njezine seksualne potrebe ili zadovoljstvo životom, te one ne ispunjavaju kriterije za HSDD. Međutim, neke žene su pod iznimnim stresom jer im je spolni nagon jako smanjen ili ga uopće nemaju. Samo nekoliko istraživanja pokušalo je karakterizirati fiziološki i emocionalni utjecaj HSDD-a.
Studija DESIRE (Desire and its Effects on Female Sexuality Including Relationships) pokazala je da su žene uznemirene zbog svoje smanjene spolne želje u lošijem emotivnom stanju koje je povezano s niskom željom. Studija WISHes pokazala je da žene s HSDD imaju veliki i statistički značajan pad općeg stanja zdravlja, osobito duševnog zdravlja, društvenog funkcioniranja, vitalnosti i emotivne ispunjenosti. Biddle i suradnici sistematski su opisali da žene s HSDD imaju više zdravstvenih problema, uključujući više popratnih bolesti i gotovo dvaput više umora, depresije, problema s pamćenjem, bolova u leđima i smanjene kvalitete života.
Unatoč malom broju istraživanja, postojeći podaci ukazuju na to da je HSDD visoko zastupljen i da ima veliki utjecaj na zdravlje i kvalitetu života. Druga velika istraživanja pokazala su da je spolno zadovoljstvo u žena povezano sa sveukupnim dobrim osjećajem.
Implikacije na kliničku praksu
Mogućnosti liječenja HSDD-a se razlikuju, ovisno o tome koje komponente želje su oštećene (biološki posrednici, poremećaji u vezi s partnerom ili oboje). Ukoliko je primarni poremećaj psihološki ili interpersonalni, tada će metoda izbora biti psihoterapija (individualna ili u paru). Suprotno tome, farmakološka opcija može biti prva linija liječenja za žene u kojih je uzrok HSDD u nekom fiziološko-zdravstvenom problemu.
Za sada nema lijeka za HSDD odobrenog od strane Agencije za hranu i lijekove. Mnogi kliničari propisuju testosteron i nadziru nuspojave. Antidepresiv bupropion također se ponekada koristi u terapiji; u jednoj studiji je pokazano da ima blagi do srednji utjecaj na poboljšanje spolnog odgovora. Lijek se koristi i za terapiju spolnih nuspojava selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina.
Iako su spolni problemi česti u žena svih dobi, rijetko se dijagnosticiraju i liječe. Nedostatak svjesnosti pacijenta i liječnika o visokoj učestalosti seksualnih problema, nezadovoljavajuće obrazovanje u području seksualne medicine, strah zbog vremenskog ograničenja, slaba suradljivost, percepcija da nema odgovarajućeg liječenja i teškoće u komunikaciji, navode se kao glavni razlozi lošeg prepoznavanja seksualnih poremećaja u žena. Najveća prepreka je ta što pitanje seksualnih poremećaja i kvalitete života nema prioritet u odnosu na druge bolesti. Sada imamo podatke koji pobijaju taj pogrešni doživljaj i kliničari više ne bi smjeli ignorirati veličinu problema HSDD-a. Bez odgovarajućeg prepoznavanja seksualnih problema, žene ostaju neliječene i pod većim rizikom loših posljedica po kvalitetu života, odnosa s partnerom i zdravlja u cjelini.
Sheryl A. Kingsberg, The Female Patient, vol 36, 3/2011