Žene koje imaju dijabetes tip 2, a koje uzimaju estrogensku terapiju, imale su manji ukupni volumen sive moždane tvari, s atrofijom koja je osobito pogađala hipokampus.
Nova analiza studije "Women’s Health Initiative Memory" ukazuje kako je izgledno da se ovaj manjak u volumenu mozga povezan s hormonskom terapijom, stabilizra u godinama po završetku liječenja. Međutim, autorica istraživanja, Dr. Christina E. Hugenschmidt, Ph.D., ukazuje na oprez u propisivanju estrogenske terapije kod žena s novim ili ranije dijagnosticiranim dijabetesom.
"Zabrinutost je da propisivanje estrogena kod žena s dijabetesom može povećati rizik od atrofije mozga," rekla je Dr. Hugenschmidt na Međunarodnoj konferenciji društva za Alzheimerovu bolest 2015. godine.
Dr. Hugenschmidt, sa sveučilišta Wake Forest University, Winston-Salem, N.C., pregledala je podatke iz istraživanja " WHIMS-MRI - Women’s Health Initiate Memory Study".
Paralelna randomizirana studija s kontrolnom placebo skupinom obuhvaćala je žene u dobi 65 godina i starije koje su slučajnim odabirom razvrstane u skupinu koja je primala hormonsku terapiju (0.625 mg konjugiranih konjskih estrogena s ili bez progesteronskog dodatka od 2.5 mg). Na početku istraživanja niti jedna od ispitanica nije imala oštećenja kognitivnih funkcija.
Dr. Hugenschmidt se usredotočila na 1,400 žena kod kojih su učinjene dvije magnetne rezonance mozga: jedan pregled 2.5 godine od početka studije i drugi pregled nakon 5 godina. Primarno je određivan ukupni volumen mozga, uključujući sve ishemijske lezije, ukupni volumen sive tvari, ukupni voluemn bijele tvari, frontalnog režnja i hipokampusa.
U trenutku startanja studije, žene su u prosjeku imale 70 godina, a 124 žene su imale dijabetes tip 2. Oko 42% njih su bolest imale tijekom razdoblja od 10 godina i više. Otuda nije iznenadio nalaz nekih statistički značajnih razlika između skupine dijabetičnih i nedijabetičnih ispitanica: indeks tjelesne mase, opseg struka i omjer opsega struka i bokova bili su statistički značajno veći u skupini žena s dijabetesom.
Na prvom skeniranju, žene s dijabetesom, koje su bile randomizirane na estrogensku terapiju imale su oko 18 cc manji ukupni volumen mozga od onih bez dijabetesa. Volumeni mozga žena s dijabetesom koje su uzimale placebo bili su gotovo identični onima kod žene bez dijabetesa, bez obzira na vrstu lijekova koje su uzimale.
Razlike su, čini se, bile potaknute gubitkom sive tvari, rekla je dr Hugenschmidt. Nije bilo značajnog učinka na bijelu tvar. Izgleda da hipokampus ima sličan omjer atrofije. No, dodala je, nije bilo razlike u kognitivnim rezultatima u testu "Mini Mental State Exam".
Nije se pokazalo da uporaba inzulina poboljšava rezultate smanjenje volumena mozga kod onih s dijabetesom. Međutim, atrofija nije napredovala, nalazi u istom skeniranju su bili slični.
Nalazi mogu biti povezani sa suzbijanjem prirodnog procesa koji se događa tijekom menopauzalne tranziciji, rekla je dr Hugenschmidt. Estrogen je ključan u održavanju energetskog metabolizma mozga. Djeluje povećanjem transporta glukoze i aerobne glikolize. No, za to vrijeme života, kako estrogen nestaje, odspaja se od puta metabolizma glukoze. Ženski mozak počinje onda koristiti ketonska tijela kao svoj primarni izvor energije. Netaknuta razina estrogena obično potiskuju korištenje alternativnih izvora energije prije menopauze; čini se da njegov nadomjestak sprečava pojavu ovog prijelaza.
"Među starijim ženama s dijabetesom, kod kojih se estrogenima promovira energetski metabolizam temeljen na glukozi, koji je već ugrožen, ova regulacija alternativnih izvora energije može dovesti do povećanja atrofije sive tvari, koja ima veću metaboličku potražnju u odnosu na bijelu tvar", pretpostavljaju autori.
dr. Vesna Harni