Korištenje puno strožih kriterija za dijagnosticiranje trudničke šećerne bolesti ili gestacijskog dijabetesa melitusa (GDM), povezano je sa 137% povećanjem prevalencije gestacijskog dijabetesa, kaže se u talijanskoj studiji prezentiranoj Međunarodnoj federaciji za dijabetes na Svjetskom kongresu o dijabetesu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Novi kriteriji, predloženi od strane Međunarodne skupine za istraživanje dijabetesa u trudnoći (IADPSG) i usvojeni naknadno u Italiji, potvrđeni su od strane Američkog udruženja za dijabetes, ali ne i Američkog društva ginekologa i opstetričara (ACOG).
Prema novim kriterijima, dijagnoza GDM postavlja se ako se u samo jednom mjerenju glukoze u plazmi natašte nađe vrijednost 5.1-7.0 mmol/L na prvoj kontroli u trudnoći. Ako je početni test uredan, između 24. i 28. tjedna trudnoće radi se oralni glukoza tolerans test. Ukoliko je glukoza u plazmi natašte 5.1 mmol/L ili veća ili je nakon 1 sata 10 mmol/L ili veća ili nakon 2 sata 8.5 mmol/L ili veća, postavlja se dijagnoza GDM.
Diabetes - animacija
Istraživači predvođeni Emiliom Lacariom sa Sveučilišta u Pisi u Italiji, analizirali su podatke 660 trudnica u kojih je evaluiran GDM korištenjem novih kriterija i usporedili ih sa nekadašnjom skupinom u kojoj je dijagnoza postavljena starim Carpenter-Coustonovim kriterijem.
Prosječna dob žena bila je 33 godine, 18.5% imalo je obiteljsku anamnezu dijabetesa, a 58% su bile primipare.
Rana dijagnoza GDM postavljena je kod 18 žena, preostale 642 žene podvrgnute su OGTT-u, što je dovelo do dijagnoze GDM u još 118 žena, a ostale su imale uredan OGTT. Sveukupno, 136 žena od njih 642 imalo je dijagnosticiran GDM, 13.2% u prvom mjerenju i 88.8% nakon OGTT-a.
Kada su istraživači usporedili svoju skupinu sa nekadašnjom skupinom od 3950 žena u kojih je dijagnoza postavljena korištenjem starih kriterija, novi kriteriji bili su povezani sa 136.8% povećanom prevalencijom.
Nakon obrade podataka iz starog istraživanja i nakon što su uključene sve žene koje su tada bili svrstane u skupinu s oštećenom tolerancijom glukoze, razlika je bila manje izražena, ali još uvijek je ostala na 34%.
Dramatični porast u dijagnosticiranju GDM prema predloženim IADPSG kriterijima predmet je mnogih rasprava, ali važno je zapamtiti da je korištenje starih podataka za usporedbu samo po sebi manjkavo, rekao je Boyd Metzger s Northwestern Univerisity Feinberg School of Medicine, Chicago, Illinois, koji je predsjedao sjednicom i član je skupine IADPSG koja je napravila smjernice.
"Imamo stalni porast prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u čitavom svijetu, i nekoliko je dokumenata koji pokazuju da kada imamo standardizirani pristup, incidencija GDM raste 40 do 50%", rekao je razgovoru za Medscape Medical News. "Stalno nastojimo ići naprijed, tako da je teško raditi retrospektivne usporedbe." Dr Metzger je naglasio da je značajani porast u dijagnozi GDM s novim kriterijima nastao zbog činjenice da se sada traži samo jedan abnormalan nalaz. Stari kriteriji zahtijevali su dva abnormalna OGTT-a.
"U posljednjih 20 godina napisano je na desetke radova koji su ukazivali na to da su
oni koji su imali 1 abnormalni test i koji su označeni 'normalnim', imali mnoge ishodi bili slični osobama u kojih je bolest dijagnosticirana."
Objasnio je da mnogi stručnjaci za dijabetes melitus u SAD čekaju sljedeću godinu kada se okuplja Nacionalni institut za zdravlje radi postizanja s konsenzusa o dijagnozi GDM u pogledu novih kriterija. Očekuje se da Svjetska zdravstvena organizacija prije toga objavi svoj stav.
:: Đurđa Žigmundovec-Klaić, dr.med. :: spec. ginekologije i opstetricije :: Zagreb :: 2.1.2012.