Onkolozi koji se sreću s pacijentima u kojih je dijagnosticirana zloćudna bolest, trebaju uzeti obiteljsku anamnezu i osobito pitati o karcinomu u prvom i drugom koljenu, kaže se u izjavi Američkog društva za kliničku onkologiju (ASCO).
Preporuke su objavljene 3.2.2014. u Journal of Clinical Oncology, a sastavila ih je stručna skupina koju je činilo 15 stručnjaka predvođenih s prof. Karen Lu sa Sveučilišta Texas, Anderson Cancer Center iz Houstona.
Iako postoje smjernice o genetičkom testiranju i provjeri sklonosti za nastanak nasljednih vrsta raka, ovo su prve preporuke o uzimanju obiteljske anamneze u oboljelih od raka, navode u ASCO.
"Dobro uzeta obiteljska anamneza ključ je za identifikaciju pacijenata u kojih bi rak mogao biti povezan s nasljednim faktorima i može nam dati podatke koji će omogućiti onkolozima odrediti najbolji pristup oboljelome i individualizirati liječenje", kaže prof. dr. Clifford A. Hudis.
Postojeći sustav elektronskog upisa podataka nema dovoljnu funkcionalnost potrebnu za upisivanje svih važnih podataka iz obiteljske anamneze, a dodatni problem je nedostatak vremena.
Oko 5% do 10% svih vrsta raka može se pripisati nasljednoj sklonosti raku.
To uključuje nasljedni rak dojke i jajnika povezan s BRCA1/2 mutacijom i sindrom Lynch koji povećava rizik kolorektalnog i nekih drugih vrsta raka.
Za pacijente je ta spoznaja iznimno važna i ima utjecaja na preporučeno liječenje, kao i davanje informacija pacijentu o preživljenju i načinima prevencije bolesti te povećanom riziku nastanka drugih malignoma.
Za rođake je to važno jer se na vrijeme mogu testirati i poduzeti korake koji su životno važni.
U medicinskoj genetici ispituju se bolesti unatrag 3 koljena, međutim, nakon pregleda podataka, u ASCO zaključuju da se anamneza raka uzimala za obitelj i najbliže srodnike, a nisu provjeravali podaci za dalje rođake.
ASCO preporučuje uzimanje anamneze zloćudnih bolesti za prvo koljeno (roditelji, djeca, braća, sestre) i za drugo koljeno (bake, djedovi, majčine i očeve sestre, stričevi, ujaci, nećaci, nećake, unuci, polubraća i polusestre).
Za svakoga od njih ASCO preporučuje upisati dob u kojoj je otkriven rak, vrstu primarnog raka, stranu oboljelog (majčina ili očeva), etničku pripadnost i rezultate genetičkog testiranja u svakog rođaka u kojega je ono obavljeno.
Znak za uzbunu za sklonost nasljednom raku uključuje ranu dob pojave raka, više rođaka oboljelih od raka na istoj obiteljskoj strani, više primarnih tumora u jedne osobe, osobito istoga organa (dojka, debelo crijevo, bubreg).
"Uzimanje anamnestičkih podataka važno je ne samo u prvom kontaktu, nego i pri ponovljenim dolascima pacijenta, jer često nakon razgovora s obitelji, pacijenti saznaju neke podatke koje ranije nisu imali", rekao je dr. Hudis.
U drugom istraživanju čiji su rezultati prikazani na godišnjem sastanku ASCO-a još 2012., a objavljeni 3.2.2014. u Journal of Clinical Oncology, kaže se da je puno toga učinjeno na unaprjeđenju uzimanja anamneze onkoloških pacijenata, ali još uvijek ima prostora za poboljšanje.
Istražen je rad 271 liječničke prakse u kojima je bilo uključeno 10,466 pacijenata iz ASCO's Quality Oncology Practice Initiative iz 2011. s naglaskom na prikupljanje podataka o genetičkom savjetovanju i testiranju u vezi s rakom dojke i kolorektuma.
Skupinu je predvodila dr. Marie Wood sa Sveučilišta Vermont i otkrila da je u 77% anamneza bio upisan podatak o raku u prvom koljenu, a u 61.5% to je ispitano i za drugo koljeno. Međutim, kompletna obiteljska anamneza bila je uzeta u manje od 40% pacijenata.
Na genetičko savjetovanje/testiranje bilo je upućeno 22.1% pacijenata, ali samo 42.7% onih za koje je bilo vrlo vjerojatno da imaju hereditarni oblik raka. Na genetičko savjetovanje i testiranje onkolozi su uputili 52,2% pacijenata za koje je bilo vjerojatno da imaju hereditarni rak dojke, ali samo 26.4% onih za koje je vjerojatno da imaju hereditarni kolorektalni rak.
"Prvi korak u skrbi za onkološkog pacijenta je uzimanje dobre i temeljite povijesti bolesti. Istraživanje je pokazalo potrebu stalne edukacije liječnika o prikupljanju i dokumentiranju podataka iz obiteljske anamneze kako bi se rizične pacijente pravovremeno uputilo na genetičko savjetovanje."
:: Đurđa Žigmundovac-Klaić, dr.med. :: spec. ginekologije i opstetricije :: Zagreb::