Svako razdoblje u životu čovjeka ima svoje specifičnosti i, prema različitim mjerilima, može biti najpovoljnije, manje povoljno, nepovoljno, neprimjereno ili gotovo nemoguće za poduzimanje određenih aktivnosti radi postizanja odgovarajućih ciljeva. Mogućnost i sposobnost ostvarivanja i podizanja vlastitog potomstva nije u tome nikakav izuzetak!
Unatoč enormnom produljenju životnog vijeka ljudi, sposobnost reprodukcije i dalje je ostala ograničena na mlađe životno razdoblje. Tako se očekivano trajanje ži vota žena od samo 23 godine u Rimskom razdoblju, preko 30 godina u XVI stoljeću i samo 47 još na početku XX stoljeća, već početkom XXI stoljeća, u mnogim zemljama svijeta, produljilo na više od 80 godina.
Što se tiče reprodukcijskog razdoblja u životu žene, čiji je prirodni početak označen nastupom menarche, a završetak menopauzom, njegovo se trajanje tijekom vremena nije značajnije mijenjalo, pogotovu kada se radi o njegovu završetku. Do menopauze je, naime, dolazilo, a i danas dolazi oko pedesete godine života (50–52), a vrijeme nastupa menarche se u posljednjih 150 godina, otkad postoje relevantni podaci, snizilo sa 17 na oko13 godina života. Jedina nezaobilazna činjenica u svemu tome jest da sve do dvadesetog stoljeća, u kome je očekivano trajanje života tek dostiglo i prešlo prosječnu dob nastanka menopauze, veliki broj žena nije ni doživio završetak reprodukcijskog razdoblja.
Kada su muškarci u pitanju, danas je njihov prosječni životni vijek za oko dvije do pet godina kraći nego u žena, ali je njihovo reprodukcijsko razdoblje nešto duže.
Ograničeno je s jedne strane kontinuiranom produkcijom spermija koja započinje negdje u pubertetu, a za razliku od žena u kojih produkcija spolnih stanica također počinje u pubertetu, ali prestaje s menopauzom, u muškaraca se nastavlja i nakon pedesete godine života, ponekad i do duboke starosti, ali se proces spermatogeneze kao i mogućnost erekcije i ejakulacije, što je drugi preduvjet za uspješnu prirodnu reprodukciju, ipak smanjuju u starijoj životnoj dobi.
DALJNJA LITERATURA:
Danas je opće prihvaćena činjenica da se plodnost žena počinje smanjivati već od 30. godine života. Premda se i plodnost muškaraca smanjuje usporedo sa starenjem, u njih se taj proces odvija nešto sporije nego u žena. Stoga se, pri svakom racionalnom planiranju obitelji, ni na koji način ne smiju zanemarivati upravo iznijete činjenice o smanjivanju plodnosti tijekom života, pogotovu u žena u kojih taj proces započinje već u drugoj trećini reprodukcijskog razdoblja. Prema tome, da bi se izbjegle sve moguće naknadne komplikacije povezane s odgađanjem rađanja, unatoč izrazitom napretku postignutom na području humane reprodukcije otkrićem i usavršavanjem metoda pomognute oplodnje, i dalje treba inzistirati na izbjegavanju rađanja izvan dobi optimalne za rađanje! Što je optimalna dob za rađanje? To je, još uvijek, rođenje prvog djeteta do 25. godine života, a sve ostale djece do 35!
Da se plodnost žene počinje značajno smanjivati već od 30. godine života, prvi put je dokumentirano još prije više od pola stoljeća. Prema tim podacima jedna od deset ranije plodnih žena postat će neplodna do 35. godine života, jedna od tri do 40., a čak sedam od osam do 45. godine. Noviji podaci pokazuju da je postotak žena koje nisu mogle zanijeti nakon jednogodišnjih pokušaja od 5% u mlađih od 25 godina porastao na 30% u onih starijih od 35 godina. Vjerojatnost da će žena od 38 godina života zanijeti iznosi samo četvrtinu odgovarajuće vjerojatnosti za žene mlađe od 30 godina. Isto je tako poznato da sve godine tijekom reprodukcijskog razdoblja ne samo da nemaju istu vjerojatnost nastanka trudnoće, već ni njezina tijeka i ishoda. Postoje, međutim, i značajne individualne razlike u fertilnoj sposobnosti koje ne ovise o kronološkoj dobi već o različitim biološkim karakteristikama.
Dvadeseto stoljeće nije bilo samo prvo u povijesti čovječanstva u kojemu se dogodio najznačajniji preokret u očekivanom trajanju života ženske populacije, koje je konačno nadmašilo prosječnu dob nastanka menopauze, već je došlo i do ogromih promjena u načinu i stilu života koje su kompletno promijenile tradicionalni način razmišljanja o prokreaciji i najprihvatljivijem vremenu njezine realizacije. Budući da produljenje prosječne životne dobi žena nije bilo praćeno i odgovarajućem produljenjem reprodukcijskog razdoblja, postalo je vrlo aktualno pitanje da li će ili koliko reprodukcijskog potencijala preostati nakon odgađanja trudnoće za kasnije životno razdoblje. Nezaobilazna posljedica svih ovih promjena je, s jedne strane, povećanje broja neplodnih parova, a s druge strane povišenje životne dobi u kojoj se počinju rađati djeca, što je zasigurno praćeno i povišenim rizikom komplikacija tijekom trudnoće i poroda starijih žena, kao i povišenom učestalošću genetskih anomalija ploda.
Danas više nije upitno dolazi li ili ne dolazi do smanjenja plodnosti uporedo sa starenjem, već: koji su tome razlozi, koliki je udio muškog partnera u smanjenju plodnosti, jesu li suvremene metode potpomognute reprodukcije dovoljno djelotvorne da mogu kompenzirati prirodno smanjenje plodnosti povezano s godinama života i, konačno, što treba učiniti da se o svemu tome počne ozbiljno i na vrijeme razmišljati kako bi se izbjeglo odgađanje trudnoće daleko izvan životnog razdoblja optimalnog za trudnoću i porod.
Smanjenje plodnosti žene povezano s godinama života prvenstveno se pripisuje jajnicima, ali određenu ulogu ima i maternica, kao i različite ekstragenitalne bolesti stečene tijekom života. Glavna posljedica starenja jajnika prvenstveno je smanjenje broja ovarijskih folikula i jajnih stanica, a preostale jajne stanice su osim toga i slabije kvalitete. To je, barem djelomično, uzrokovano povišenom učestalošću aneuploidija, što smanjuje uspješnost fertilizacije, implantacije i ranog embrionalnog razvoja. U tim slučajevima stvarni broj izgubljenih trudnoća daleko nadmašuje uobičajene postotke, pa se procjenjuje da je spontani gubitak trudnoće u najranijem stadiju u žena od 20 godina života oko 50%, a u onih od 40 godina može biti povišen čak do 96%.
Mada se uterinim čimbenicima kao mogućim uzrocima smanjene plodnosti u starijoj životnoj dobi pridaje mnogo manje značenje od onog pripisanog jajnicima, ne može se zanemariti činjenica da povišena učestalost oboljenja kao što su miomi, polipi, kronične upale, pa i maligne bolesti, a koje su češće u starijoj dobi, također doprinose smanjenju plodnosti. Osim pretežno mehaničkih smetnji plodnosti koje mogu proizvesti nabrojena oboljenja uterusa, od osobite važnosti je oslabljena vaskularizacija maternice do koje dolazi u starijoj životnoj dobi, a koja onda teško može osigurati značajno pojačane potrebe optimalne vaskularizacije kakvu uterus mora osigurati rastućem plodu, od početka pa do završetka trudnoće. Usporedbom ishoda trudnoće u žena starijih od 40 godina s onima između 20 i 29 godina života utvrđeno je da je prijevremeno rodilo 18% starijih žena, za razliku od 8% mlađih; postotak djece male porodne težine iznosio je 11% prema 4%, a 7 % novorođenčadi starijih majki bilo je zaprimljeno u jedinicu intenzivne njege u usporedbi sa 4% onih čije su majke spadale u dobnu skupinu od 20 do 29 godina.
Usporedo sa starenjem dolazi do slabljenja ne samo reprodukcijske već i sekrecijske funkcije spolnih žlijezda što dovodi do sniženja razine spolnih hormona u krvi, tj. ukupnog i slobodnog testosterona u muškaraca i estrogena u žena. Jedna od posljedica snižene razine estrogena je smanjeni kvantitet i kvalitet jajnih stanica.
Postavlja se pitanje ima li snižena razina testosterona slično djelovanje na spermije? Mada nema nikakve sumnje da godine života nepovoljno djeluju ne samo na plodnost žena već i muškaraca, do nedavno se tome nije pripisivalo osobito značenje; bilo je vrlo malo studija koje su pokušavale povezati poodmaklu dob muškarca i smanjenjeni kvalitet sjemena s konsekutivnim smanjenjem plodnosti, kao i s kongenitalnim anomalijama ploda. Uspoređujući muškarce mlađe od 25 s onima od 50 i više godina, većina studija pokazala je da se količina sjemena smanjila za 20–30%.
Motilitet spermija u muškaraca s 50 i više godina također je smanjen, a broj morfološki promijenjenih spermija povećan, ali nije dokazana jasna povezanost s koncentracijom spermija.
U novije vrijeme prepoznat je i povišeni rizik za nastanak spontanih pobačaja i drugih nepovoljnih ishoda trudnoće te genetskih anomalija ne samo u djece starijih majki već i starijih očeva. To znači da se žena ne može više smatrati jedinom odgovornom za sve komplikacije u trudnoći i stanje djeteta.
Nakon svega do sada navedenog može sa zaključiti da je sada najvažniji zadatak senzibilizirati populaciju da prihvati činjenicu postojanja smanjenja plodnosti usporedo s godinama života i to za žene već od 30. a za muškarce od 50. godine života.
Primjenom suvremenih metoda potpomognute reprodukcije u žena koje su odgađale trudnoću od 30. do 35. godine života, može se nadoknaditi samo 50% djece koja bi se rodila da nije bilo takvog odgađanja, a ta se mogućnost snižava na samo 30% zbog odgađanja od 35. do 40. godine.
Sve ovo vrijedi za svaku populaciju i svaku državu svijeta, ali posebno značenje ima za one koje su se, kao i Hrvatska, suočile sa snažnim padom nataliteta. U Hrvatskoj je natalitet u razdoblju od 1948–1953. iznosio 24,6 da bi danas bio ispod 10; 1958. je posljednji put zabilježena ukupna stopa fertiliteta nešto viša od 2, što je minimum za prosto obanvljanje stanovništva (slika 1).
Posljedica svega toga je da smo već od 1991. godine suočeni s rastućim negativnim prirodnim priraštajem (slika 2), a nije mnogo bolje ni s migracijskim saldom koji također ima silaznu putanju (slika 3). Isto tako prosječna starost žena pri rađanju prvog djeteta već više od desetljeća prelazi optimalnu granicu od 25 godina života (slika 4), a u porastu je i životna dob u kojoj se partneri odlučuju za sklapanje prvog braka (slika 5).
U zemljama Europske unije od 1980. do 1993. godine prosječna starost majke pri prvom porodu porasla je za godinu i pol, od 27,1 na 28,6, u Kanadi od 1995. do 2003. od 28,8 na 29,6,13 a u SAD od 21,4 na 25,1 u periodu od 1970. do 2002., u nijednoj od tih zemalja, kao ni u Hrvatskoj, ukupna stopa fertiliteta ni približno ne dosiže minimalnu granicu potrebnu za jednostavno obnavljanje stanovništva. Danas samo 102 od 224 zemlje svijeta imaju ukupnu stopu fertiliteta od 2,1 ili više, a Hrvatska na toj ljestvici zauzima 192. mjesto, što znači da samo 32 zemlje svijeta imaju nižu ukupnu stopu fertiliteta od nas! Ova činjenica svrstava Hrvatsku među zemlje s izuzetno nepovoljnom demografskom slikom, pa bi bilo nužno što prije i što organiziranije započeti sa svim socijalnim, edukacijskim, preventivnim i kurativnim mjerama, kojima bi se mogao barem zaustaviti ako ne i preokrenuti ovaj negativni trend demografskih zbivanja.
Sukladno opće poznatim spoznajama, organizirano društvo vodi odgovarajuću populacijsku politiku, koju nije teško voditi u društvu dobro obaviještenih, ekološki svjesnih, zdravstveno prosvijećenih i ekonomski neovisnih pojedinaca. Takvi pojedinci zdravim načinom življenja i zaštitom od spolno prenosivih infekcija, te pravilnim planiranjem obitelji uz rađanje u životnoj dobi optimalnoj za rađanje, prije svega će štititi svoje opće i reprodukcijsko zdravlje; na taj će se način maksimalno osigurati od nastanka smetnji funkcije reprodukcije uzrokovanih neodgovornim, ne samo spolnim ponašanjem tijekom života. Oni će tako imati na raspolaganju sav svoj prirodni reprodukcijski potencijal, a o stupnju njihove osobne i društvene odgovornosti ovisit će kako i u kojoj mjeri će ga iskoristiti, ne samo za dobrobit svoje obitelji već i društvene zajednice u kojoj žive.
DALJNJA LITERATURA:
Za postizanje svih ovih individualnih i društvenih ciljeva treba mnogo volje, znanja, htijenja i sredstava, a nadasve zdravog razuma kojega u Hrvatskoj očito nedostaje: u Hrvatskom Saboru upravo je pred usvajanjem najkonzervativniji, najkontroverzniji i najretrogradniji Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, čime naša ionako izrazito nepovoljna demografska situcaja može postati samo još mnogo gora.
:: Prof. dr. sc. Ljiljana Randić, dr. med :: professor emeritus Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci :: Moše Albaharija 12 :: 51 000 Rijeka ::
izvorni članak
|
GYNAECOL PERINATOL
|
| |
Literatura:
1. Rozenbaum H. 100 years of hormone replacement therapy. U: Birkhäuser
MH, Rozenbaum H (eds)., IV European congress on menopause. Vienna: ESKA
Editions, 1998:13–24.
2. CIA-The World Factbook 2009.
3. Tietze C. Reproductive span and rate of reproduction among Hutterite women. Fertil Steril 1957;8:89–95.
4. Abma JC, Chandra A, Mosher WD et al. Fertility, family planning
and womens health: new data from the 1995. National Survey of Family
Growth. Vital Health Stat 1997;23:1–114.
5. TeVelde ER, Pearson P. The variability of female reproductive aging. Hum Reprod Update 2002;8:141–54.
|
:: važne pravne informacije ::
HDGO portal pruža stručne informacije o brojnim temama i
događanjima u ginekologiji, opstetriciji i humanoj reprodukciji. Svrha
navedenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o
uporabi pojedinih proizvoda niti promocija pojedinih proizvoda kao
takvih. Niti jedan posjetitelj web portala ne smije koristiti
informacije sadržane na ovom portalu za dijagnosticiranje ili liječenje
zdravstvenog problema ili bolesti bez savjetovanja sa stručnim
medicinskim osobljem jer su informacije objavljene na portalu predviđene
kao dodatak, a ne kao zamjena za stručnost, vještinu, znanje, iskustvo
i procjenu specijaliste za ginekologiju i opstetriciju koji se brine o
bolesnici, odnosno trudnici.
HDGO je poduzeo i ubuduće će poduzimati odgovarajuće napore
kako bi informacije sadržane na ovom web portalu bile točne i precizne,
ali istovremeno ne daje nikakva jamstva glede njihove potpunosti.
Shodno tome, takve informacije ne mogu služiti kao predložak za sudsko
medicinska vještačenja. Takve informacije HDGO priopćuje svojim
članovima na redovitim okupljanjima i putem stručnih smjernica odobrenih
od strane nadležnih tijela.
Stručne smjernice HDGO donose se prema strogim stručnim pravilima i
specifičnim uvjetima ginekološke i opstetričke struke u RH, te se nakon
odobrenja od strane nadležnih tijela objavljuju s posebnom napomenom.