Uvod
U Hrvatskoj su se od 30-tih godina 20. stoljeća citodijagnostikom prvi počeli baviti, kao i u Europi, kliničari raznih specijalnosti, pa tako i specijalisti ginekologije i porodništva.
Ginekološka citologija Hrvatske... začeta je 1953. g. osnivanjem prvog Citološkog laboratorija u području ginekološke citologije u nas, današnjeg Zavoda za ginekološku citologiju, Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra (KBC) Zagreb (popularno "Petrova"), odakle se je u proteklih pedeset godina, u suradnji s drugim citološkim timovima, proširila diljem naše domovine i prerasla u razgranatu citodijagnostičku djelatnost.
Prvi Papa test, nazvan po G.N. Papanicolaou, učinjen je u "Petrovoj" doduše još 1949., ali je do 1952. analizirano samo 350 preparata. Otvaranju laboratorija 1953., pod vodstvom specijalizanta ginekologije i porodništva Eduarda Baršića, zasigurno je pridonio i članak iz 1950.g. "
Rana dijagnoza karcinoma" prof. Stjepana Vidakovića, također ginekologa Klinike. Ako se prisjetimo da je citološka metoda ranog otkrivanja raka vrata maternice obišla svijet tek nakon Drugoga svjetskog rata, zahvaljujući publikaciji Papanicolaoua i Trauta "
Diagnosis of uterine cancer by the vaginal smear" 1943., a ne onoj iz 1928. u kojoj je Papanicolaou prvi put objavio svoja zapažanja pod naslovom "
New Cancer Diagnosis", onda je Zagreb pratio svijet.
Za razumijevanje daljnjeg razvoja ginekološke citologije u nas moramo se osvrnuti na ključna zbivanja za razvoj kliničke citologije u cijelosti u Hrvatskoj, za koja su zaslužni mnogi, no na ovom mjestu izdvojit ćemo četvero iz prve generacije – prof. Ante Zimolo, patolog, prof. Erik Hauptman, internist, prof. Inga Črepinko, internist i citolog te prof. Jasna Ivić, citolog.
DALJNJA LITERATURA:
Razvoj laboratorija za ginekološku citologiju u Hrvatskoj od 1953. do 2005.
Jedna od zadaća Hrvatskog društva za kliničku citologiju Hrvatskoga liječničkog zbora (HLZ) je evidencija podataka značajnih za praćenje razvoja struke u Hrvatskoj. Za ovaj prikaz koristit ćemo podatke anketa za 1989., 2000., 2003. i 2005. o laboratorijima za ginekološku citologiju. S obzirom na stručnu naobrazbu prvih voditelja laboratorija razlikuju se tri razdoblja:
- 1953. – 1967. pretežno specijalisti ginekologije i porodništva,
- 1968. – 1974. pretežno liječnici s poslijediplomskim studijem Medicinska citologija,
- 1979. – 2003. pretežno specijalisti Medicinske citologije.
Ukupan broj analiza i broj VCE (vaginalnih, cervikalnih i endocervikalnih) obrisaka, nazvanih po Papanicolaou – Papa test, kontinuirano su se povećavali i 1989. godine je u 28 laboratorija izraženo 440 115 analiza, od toga 329 709 VCE uzoraka. Usporedba s 2000. godinom pokazuje gotovo podjednak broj pretraga (439 711) i tek neznatan porast broja VCE uzoraka (339 969), iako je broj laboratorija povećan na 31. Pet godina kasnije tj. 2005. , zabilježen je porast na 585 546 analiza, od toga 454 619 VCE uzoraka, ponajviše na račun izuzetnog povećanja broja u dva laboratorija – KB Osijek i KBC Rijeka. U 33 laboratorija rade 62 citologa, 1 patolog, 1 anesteziolog i 1 biolog, te 98 školovanih citotehnologa (raniji nazivi citoskriner, citotehničar), a navedeni broj VCE obrisaka analizirala su 72 citotehnologa i 50 citologa. U 7 laboratorija analizirano je više od 20 000 Papa testova, u 14 izmežu 10 000 i 15 500, a čak u 12 ispod 10 000, što bi ubuduće trebalo ispraviti. U 6 od 33 laboratorija analiziraju se isključivo Papa testovi, a u 27 i ostali citološki uzorci. U 30 laboratorija voditelji su specijalisti kliničke citologije, u 2 specijalisti patologije i u jednom dipl. ing. biologije.
Citolozi i citotehnolozi Hrvatske... koji se bave ginekološkom citologijom unapređuju zdravlje ženske populacije, posebice citološkom analizom Papa testova kao metodom sekundarne prevencije raka vrata maternice, a svojim radom doprinose napretku te struke. Međutim, u ovom prikazu razvoja ginekološke citologije u Hrvatskoj nije moguće detaljno opisati razvoj svih citoloških laboratorija. Stoga smo, uzimajući u obzir određene pokazatelje, kao što su doprinos struci, znanosti i nastavi, razvoju našeg Hrvatskog društva za kliničku citologiju HLZ, te afirmaciji ginekološke citologije i izvan domovine, izdvojili četiri vodeća, a od ostalih laboratorija naveli smo samo one citologe i citotehnologe koji su, osim rutinskog rada, dali i istaknuti doprinos pojedinom od spomenutih segmenata.
Razvoj vodećih laboratorija za ginekološku citologiju u Hrvatskoj od 1953. do 2005.
Zavod za ginekološku citologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC Zagreb – "Petrova".
Godine 1953., kao što je već spomenuto, u Hrvatskoj je otvoren prvi Citološki laboratorij za ginekološku citologiju u Ginekološkoj klinici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, današnji Zavod za ginekološku citologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC Zagreb, poznate kao "Petrova", a za voditelja je postavljen mladi specijalizant ginekologije i porodništva dr Eduard Baršić. Baršić se usavršavao kod prof. Stolla u Rungeovoj Ginekološkoj klinici u Heidelbergu, od kojeg je preuzeo citološku klasifikaciju i formular za nalaze. Uz ranu dijagnozu raka bavio se je i endokrinološkom citologijom, a s ginekologom Antom Dražančićem uveo je i određivanje stupnjeva čistoće.
Odjel ginekološke citologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka.
Prema podacima ankete Društva za 1989. godinu prvi laboratorij za ginekološku u Rijeci počeo je radom 1959. Međutim, u anketi za 2005. povijesni podaci su nadopunjeni, navedeni su počeci razvoja ginekološke citologije u dvije bolnice, koje su 1985. spojene. Prema tim podacima 1958. godine u Općoj bolnici "Dr Zdravko Kučić" – Sušak test po Papanicolaou uvode ginekolozi dr. Verena Kogoj-Bačić po povratku iz Ginekološke klinike u Lyonu, te dr. Danilo Pavešić koji 1959. godine, po završenom tromjesečnom tečaju na Ginekološkoj klinici u Ljubljani, preuzima analiziranje cervikovaginalnih uzoraka. U Općoj bolnici "Dr Braće Sobol" – Rijeka metodu po Papanicolaou uveli su 1960. dr. Ivo Kirinčić, dr. Vladimir Uremović i dr. Frane Krmpotić. Spajanjem navedenih bolnica u KBC Rijeka 1985. godine spojeni su i citološki laboratoriji.
Odsjek za citologiju i kliničku genetiku Klinike za ženske bolesti i porode KB »Merkur, Zagreb. Laboratorij za eksfolijativnu ginekološku citologiju pri Ginekološko-porodničkom odjelu Bolnice »Dr. Ozren Novosel« u Zagrebu osnovan je 1964. godine zalaganjem njegova prvog voditelja ginekologa dr. Zvonimira Singera, koji je ginekološku citologiju i citogenetiku počeo uvažati godinu dana ranije. Veliku pomoć i razumijevanje pružio mu je prof. Stanislav Szabo, predstojnik tog odjela. Laboratorij kasnije postaje Odsjek za citologiju i kliničku genetiku KB »Merkur«.
Odjel za kliničku citologiju KB Osijek.
Današnji Odjel za kliničku citologiju KB Osijek vuče korijene iz citološkog laboratorija koji je pri Ginekološko-porodiljskom odjelu Opće bolnice u Osijeku 1964. godine osnovao ginekolog dr. Branko Paneth. Paneth je 10 godina uz svoju osnovnu djelatnost radio i citologiju, isključivo – Papa testove.
Szalay Tutorial part 1 : Cervical Pathology, Colposcopy and Cytology. Szalay Pap test device.
Izobrazba citologa i citotehničara
Počam od 1959. i tijekom 60-tih u spomenutim vodećim laboratorijima započinju raditi liječnici – budući citolozi, koji se isključivo posvećuju toj struci (u KBC Zagreb – "Petrova" Jasna Ivić 1959. i Silvana Audy-Jurković 1965.; u KB "Merkur" u Zagrebu Zvonimir Singer 1964., te Đurđica Šips 1966.; u Općoj bolnici "Dr Zdravko Kučić" – Sušak Teodora Stanković 1967.). Prva znanja iz citologije stječu uglavnom u svojim laboratorijima, na tečajevima u Ljubljani (Šips, Audy-Jurković, Stanković), a usavršavaju se i u raznim gradovima Europe (Ivić u Copenhagenu i Pragu, Audy-Jurković u Glasgowu i Stockholmu, Šips u Copenhagenu i Parizu; Singer se u mnogim europskim centrima usavršavao iz citogenetike). Prvo sistematsko obrazovanje pruža im poslijediplomski studij (PS) Medicinska citologija osnovan 1967.g. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kasnije preimenovan u Klinička citologija, koji završavaju Šips, Audy-Jurković i Stanković.
Međutim, usprkos opsežnom teoretskom znanju studij nije pružao dovoljno vještina za samostalni rad u praksi, stoga je 1974. osnovana specijalizacija Medicinska citologija, kasnije nazvana Klinička citologija. Prvi specijalist citolog u Hrvatskoj i u bivšoj državi postaje Teodora Stanković 1978., Ivić i Audy-Jurković 1981., dok Singer još 1978. polaže specijalistički ispit u Beču pred Internacionalnim odborom za citopatologiju. Specijalizaciju "
Klinička citologija" do sada je u Hrvatskoj završilo više od 100 liječnika.
Drugi podjednako važni članovi citološkog tima citotehnolozi (raniji nazivi citoskrineri, citotehničari) osnovna znanja stjecali su u vlastitim laboratorijima, a zatim su dolazili na izobrazbu u zagrebačke laboratorije. Međutim, 1968. godine osnivanjem 6-mjesečnog Tečaja za trajno obrazovanje citoskrinera pri Zdravstveno obrazovnom centru u Zagrebu, koji se 1981. organizira kao V. stupanj stručne spreme, a zatim 2000. u vidu Programa trajnog usavršavanja citotehnologa pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi RH, ovaj kadar dobiva kvalitetnu izobrazbu u području ginekološke citologije. Međutim, potrebno je istaći da uza sva nastojanja tom profilu stručnjaka nažalost nije reguliran status stručne spreme i dosljedno tome nije priznata odgovarajuća naknada za njihov nadasve odgovoran i mukotrpan rad.
Razdoblje od 1967. do 1974., obilježeno osnivanjem organizirane izobrazbe citologa i citotehnologa, ključna je prekretnica za daljnji razvoj kliničke pa tako i ginekološke citologije u Hrvatskoj. Citolozi iz KBC Zagreb – "Petrova" (prof. Jasna Ivić i prof. Silvana Audy-Jurković) i KB "Merkur" iz Zagreba (prof. Zvonimir Singer i dr. Đurđica Šips) godinama su bili nosioci nastave iz ginekološke citologije, a zatim su im se pridružili i drugi citolozi, kako na poslijediplomskom studiju "Klinička citologija" (mr. sc. dr. Anita Grgurević-Batinica, mr. sc. dr. Vesna Mahovlić, mr. sc. dr. Ana Ovanin-Rakić, doc. dr. sc. Adriana Vince, mr. sc. dr. Ines Krivak Bolanča, dr. Branka Molnar Stantić, dr. Lada Škopljanac-Mačina), tako i u organiziranoj nastavi za citotehnologe: mr. sc. dr. Anita Grgurević-Batinica, dr. Biserka Vukosavić-Cimić, mr. sc. dr. Vesna Mahovlić, mr. sc. dr. Ana Ovanin-Rakić, mr. sc. dr. Silvija Boljkovac, dr. sc. Adriana Vince, mr. sc. Ines Krivak Bolanča, dr. Dubravka Kani, dr. Branka Molnar Stantić, mr. sc. dr. Sanja Bastić, mr. sc. dr. Branka Ivezić, dr. Marija Sačer, mr. sc. dr. Karmela Šentija, dr. Lada Škopljanac-Mačina, dr.Vesna Ramljak, dr. Jasenka Antulov, dr. Ana Barišić.
U izobrazbi citotehnologa tijekom prakse iz ginekološke citologije, koja se je odvijala u zagrebačkim citološkim laboratorijima (KBC Zagreb – "Petrova", KB "Merkur", OB "Sv.Duh", KB "Sestre milosrdnice" i Klinika za tumore) sudjelovali su uz citologe i citotehnolozi tih laboratorija. Specijalizantski staž iz »Kliničke citologije« za područje ginekološke citologije u trajanju od 6 mjeseci više od stotinjak specijalizanata završilo je u Zavodu za ginekološku citologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC Zagreb, kao i nekolicina u trajanju od 2 mjeseca (razliku od 4 mjeseca odradili su u Odjelu za kliničku citologiju KB Osijek).
Zavod za ginekološku citologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC Zagreb – "Petrova"
Prof. dr. sc. Jasna Ivić, dr. med., specijalist citolog prva se u nas 1959., kao liječnik u Centralnom biokemijsko-hematološkom laboratoriju Klinike za ženske bolesti i porode Medicinskog fakulteta u Zagrebu – "Petrova", u potpunosti posvećuje ginekološkoj citologiji, postavlja je na profesionalne osnove sukladno načelima usvojenim u svijetu i razvija je u stručnom, znanstvenom i nastavnom pogledu te je najzaslužnija za početak razvoja ginekološke citologije u Hrvatskoj. Od 1968. dr. Ivić voditeljica je izdvojenog i samostalnog Citološkog laboratorija, koji 1984. prerasta u Zavod za ginekološku citologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, na čelu kojeg ostaje do svoje smrti 1990. Već od 1960. je asistent na Katedri za ginekologiju i opstetriciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doktor znanosti od 1976., izvanredni profesor od 1981. i redovni od 1986. godine.
Godine 1963. dolazi tehničarka Ela Bobanović i postaje prvi citoskriner (citotehnolog) u području ginekološke citologije u Hrvatskoj, a poslije i glavni tehničar laboratorija sve do 1990., kada je naslježuje Verica Dimitrovski.
Godine 1965. Jasna Ivić dobiva i prvu suradnicu, liječnicu Silvanu Audy-Jurković. Od tada broj pretraga se kontinuirano i naglo povećava i 1970. prelazi 45 000 analiza, maksimum od 60 620 dostignut je 1987; poslije 1991., uslijed ratnih zbivanja i otvaranja novih laboratorija, broj se kreće izmežu 35 000 i 50 000 analiza. Udio VCE uzoraka iznosio je izmežu 77% i 92%. Nove liječnice u Zavod dolaze tek od 1984.g. i to većinom još kao specijalizanti kliničke citologije (Vesna Mahovlić 1984., Ana Ovanin-Rakić 1986., Branka Molnar Stantić 1991., Lada Škopljanac-Mačina 1993., Jasenka Antulov i Ana Barišić 2004.). Sve su završile poslijediplomski studij »Klinička citologija« na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i položile specijalistički ispit iz »Kliničke citologije«, a magistri znanosti postale su dr Vesna Mahovlić (1989.) i dr Ovanin-Rakić (1990.).
Prof. dr. sc. Silvana Audy-Jurković, dr. med., specijalist citolog postavljena je godine 1990. za pročelnicu Zavoda, nastavlja tamo gdje je njezina učiteljica prof Jasna Ivić stala te do 2005. sa suradnicima unapređuje ginekološku citologiju u svim njenim segmentima. Zavod zadržava vodeću ulogu u struci, znanosti i nastavi, a prenoseći znanja i vještine te potičući suradnju s ostalim laboratorijima direktno doprinosi razvoju ginekološke citologije u Hrvatskoj. Audy-Jurković postaje doktor znanosti 1976., znanstveni suradnik 1980., docent 1985; od 1991. je članica Katedre za ginekologiju i opstetriciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje 1994. napreduje u višeg znanstvenog suradnika, a 1995. i 2001. izabrana je za izvanrednog profesora. Godine 2003. kao urednik objavljuje knjigu »Ginekološka citologija u Hrvatskoj 50 godina poslije«.
Citolozi Zavoda su prvi u nas uveli čitav niz laboratorijskih pretraga. Od 50-tih do 90-tih, prvenstveno zahvaljujući Jasni Ivić, uvedena je standardna morfologija u eksfolijativnoj i aspiracijskoj citodijagnostici za sva područja ginekologije, porodništva i perinatologije te dojke, s težištem na premalignim i malignim lezijama. Zavod je prvi u Hrvatskoj još 1976. godine uveo intraoperacijsku citodijagnostiku. Od citomorfoloških kriterija koje su opisali citolozi Zavoda ovdje ćemo spomenuti samo one koje su postavile Audy i Ivić još 1968.g. pri izradi prve citološke klasifikacije za vrat maternice u Hrvatskoj, koja je uključivala diferencijalnu citološku dijagnozu i koju su koristili gotovo svi laboratoriji u Hrvatskoj.
Počam od 90-tih Zavod uvodi nove metode, nezaobilazne u suvremenoj citodijagnostici i daljnjem znanstvenom radu. Citolozi Zavoda su potičući i njegujući suradnju s drugim kolegama, posebice ginekološkim citolozima, izradili prvu jedinstvenu klasifikaciju citoloških nalaza vrata maternice za Hrvatsku "Zagreb 1990", kao i onu "Zagreb 2002", te jedinstvenu uputnicu, organizirali su prva testiranja kvalitete rada, pripremali zajedničke radove i nastupe na raznim tečajevima trajnog usavršavanja i drugim skupovima. Ponajčešće su suraživali s prof. Zvonimirom Singerom, dr. Đurđicom Šips, doc. Marijom Pajtler, prim. Teodorom Stanković te mr. sc. dr. Ines Krivak Bolančom iz vodećih hrvatskih laboratorija, ali i s mr. sc dr. Anitom Grgurević-Batinicom, dr.Biserkom Cimić-Vukosavić i dr. Dubravkom Kani iz kliničkih bolnica »Sv. Duh« i »Sestre milosrdnice«, te Klinike za dječje bolesti iz Zagreba, kao i sa mr. sc. dr. Silvijom Boljkovac iz Opće bolnice Karlovac. Profesorice Zavoda kao mentori u magistarskim radovima i doktorskim disertacijama citologa, pa tako i citologa vodećih laboratorija, pridonijele su napredovanju i u znanstveno-nastavnim zvanjima. Prema anketi, u 2005. godini Zavod je imao 5 citologa, 7 citotehnologa i 2 administratora, te 34 635 analiza, od toga 27 725 (80%) VCE uzoraka.
DALJNJA LITERATURA:
Odsjek za citologiju i kliničku genetiku Klinike za ženske bolesti i porode KB "Merkur", Zagreb
Prof. dr. sc. Zvonimir Singer, dr. med., FIAC, ginekolog, citopatolog i medicinski genetičar, kao što je već spomenuto, voditelj je od 1964. do 1993. Citološkog laboratorija, kasnije Odsjeka za citologiju i kliničku genetiku KB "Merkur" u Zagrebu, koji je kao laboratorij 1979. dobio certifikat Internacionalne akademije za citologiju (IAC). Godine 1974. obranio je doktorsku disertaciju, 1977. postao je znanstveni suradnik i docent na Katedri za ginekologiju i opstetriciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1982. znanstveni savjetnik i redoviti profesor. Svakako treba izdvojiti njegov "Priručnik iz ginekološke citologije" – jedini takve vrste u nas, koji je u vlastitoj nakladi doživio dva izdanja 1966. i 1994. Priručnik, u kojem je sabrao svoja teorijska i praktična znanja, kao i ona temeljena na vlastitim istraživanjima, namijenio je citotehnolozima, citodijagnostičarima, ginekolozima i liječnicima opće medicine. Prof Singer jedini je od hrvatskih ginekoloških citologa član IAC (Member-MIAC od 1974. i Fellow-FIAC od 1978.). Zavidnu karijeru na europskoj razini postigao je kao medicinski genetičar.
Dr Zvonimir Singer, već 1966. dobiva pomoć u liječnici dr Đurđici Šips, koja mu je dugi niz godina suradnik u struci, znanosti i nastavi iz područja ginekološke citologije. Od 1994. do 2005. u Odsjeku je bilo uposleno sedam liječnica i jedna inženjerka molekularne biologije, od kojih tri – dr. Ines Krivak Bolanča (od 1990.), dr. Karmela Šentija (1996.) i dr Suzana Katalenić Simon (1999.) rade i danas. Sve tri su specijalisti kliničke citologije sa završenim poslijediplomskim studijem iz kliničke citologije, a dr. Ines Krivak Bolanča i dr. Karmela Šentija su i magistri znanosti.
Od 1968. u laboratoriju počinje radom i prva tehničarka Emilija Đorđijevski, koja školovanjem postaje ing. laboratorijske dijagnostike, citotehnolog, a dugi niz godina glavni je tehničar Odsjeka u koji kasnije dolaze još 3 citotehnologa. Odsjek ima jednog administrativnog radnika. Odlaskom prof. Zvonimira Singera Odsjek od 1993. vodi dr. Đurđica Šips, a zatim od 1999. mr. sc. dr. Ines Krivak Bolanča.
Prema anketama Hrvatskog društva za kliničku citologiju HLZ-a, 1989. godine laboratorij se po broju analiziranih VCE uzoraka nalazio u skupini laboratorija koji su imali između 15 000 i 20 000 VCE uzoraka, 2003. oko 12 000 od ukupno 16 500 analiza, a 2005. godine 10 411 VCE uzoraka od 11 783 pretrage, te 112 citogenetskih analiza. Te godine u Odsjeku rade 3 citologa, 4 citotehnologa i 1 admnistrator.
U Odsjeku za citologiju i kliničku genetiku KB »Merkur« od samog osnutka bave se područjem citologije i genetike, a ponajviše humanom reprodukcijom i onkologijom. Analizira se citomorfologija kod hormonskih poremećaja, kod uzročnika spolno prenosivih bolesti, posebice virusa, te kod premalignih i malignih lezija genitalnog trakta žene. Uz standardnu citomorfologiju ražena je imunocitokemija, te analiza u fluorescentnom mikroskopu i faznom kontrastu.
Odjel ginekološke citologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka
Prim. dr. Teodora Stanković, dr.med., specijalist citolog, naslovni viši predavač, dolazi 1967. godine u Opću bolnicu "Dr. Zdravko Kučić" u Sušaku i 1978. postaje prvi specijalist medicinske citologije u Hrvatskoj i bivšoj državi. Spajanjem te bolnice i Opće bolnice »Dr. Braća Sabol« u Rijeci, u kojoj je od 1970. voditelj dr. Darko Mozetič sa završenim poslijediplomskim studijem iz "Citodijagnostike" na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osniva se 1985. godine zajednički Citološki laboratorij za ginekološku citologiju u Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka, a voditelj postaje dr. Teodora Stanković. Godine 2001. ginekološka citološka djelatnost postaje Odjel za ginekološku citologiju, a dr. Stanković pročelnica. Naslov primarius stječe 2004, a 2005. zvanje naslovni viši predavač na Katedri za biologiju i medicinsku genetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Osebujnost Odjela je da dr. Stanković tek 1985. godine dobiva prvog priučenog citotehnologa Anu Lakošeljac (iako edukacija postoji od 1968. godine), a laboratorij se, prema anketi za 1989., po broju VCE obrisaka nalazio u skupini laboratorija koji imaju između 25 000 – 30 000 uzoraka. Nadalje tek između 1993. i 1995., zbog iznimno povećanog obima poslova, na specijalizaciju »Medicinske citologije« u Zagreb upućene su (tj. 35 godina od osnutka laboratorija) liječnice Danijela Vrdoljak-Mozetič, Damjana Verša-Ostojić i Snježana Štemberger-Papić, koje na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završavaju i poslijediplomski studij iz kliničke citologije i postaju magistre znanosti. Konačno, 1998. radom započinje i prvi školovani citotehnolog ing. Mirjana Morić. Prema anketi za 2003. Odjel ima ukupno gotovo 50 000 analiza, od toga 48 000 VCE uzoraka. Godine 2005. Odjel ima 4 citologa, 7 citotehnologa, te 2 administratora i 43 323 anliza, od toga 40 224 VCE uzoraka.
Osim cervikovaginalne citologije uvedene 1958., od 1978. radi se i aspiracijska citodijagnostika ginekoloških novotvorina te naročito intraoperacijske citološke analize različitih uzoraka (ispirci peritoneja, slobodna tekućina/ascites, punktati cističnih tumora, uzorci tumorskih tvorbi dobijenih metodom otiska ili scrapinga rezne plohe tumora ili limfnog čvora). Od 2003. godine nabavkom kompjuterskih programa ISSA i SFORM (firme Vamstec-Zagreb) i uvoženjem kompjuterizirane citometrije omogućena je digitalna analiza slike i odreživanje morfometrijskih osobina pojedinih struktura u stanicama (na pr. AgNOR-a), kao i odre¬živanje statične DNA citometrije, posebice u tumorskim stanicama. U siječnju 2005. godine počinje se izvoditi testiranje na HPV i to s HC2DNA testom (firme Digene). Zbog činjenice da je dr Stanković preko tri desetljeća bila jedini citolog u laboratoriju tek je početkom ovog stoljeća načinjen veliki iskorak i Odjel se je svrstao među vodeće laboratorije u Hrvatskoj.
Odjel za kliničku citologiju KB Osijek
Doc.dr.sc. Marija Pajtler, dr.med., prim., specijalist citolog zaposlena je u KB Osijek od 1974. godine. Završila je poslijediplomski studij iz kliničke citologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje 1979. polaže i specijalistički ispit iz medicinske citologije i postaje prvi specijalist citolog OB Osijek i čitave osječko-baranjske županije. Laboratorij se od 1980. pretvara u Odsjek za citodijagnostiku ginekološko porodničkog odjela. Budući da je u sve većem opsegu pružao usluge i drugim bolničkim odjelima nužno je bilo njegovo osamostaljenje. Zahvaljujući razumijevanju i potpori tadašnjeg ravnatelja dr. Dubravka Božića, 1989. prerasta u Odjel za kliničku citologiju, kojim rukovodi dr. Pajtler. Magistarski rad i doktorsku disertaciju obranila je 1987. i 2002. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Primarius je od 1990. Na Katedri za ginekologiju i opstetriciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta "Josip Juraj Strossmayer" u Osijeku izabrana je za docenta 2004. godine.
Kao jedinstven i samostalan Odjel za kliničku citologiju kontinuirano se razvija i pokriva sva područja citološke dijagnostike, a svojim stručnim i znanstveno-nastavnim aktivnostima promiče vrijednost citologije i potiče njezinu primjenu u prevenciji karcinoma te u racionalnoj kliničkoj obradi simptomatskih bolesnika. Administrativne poslove obavljaju tri radnika. Odjel ima 3 zdravstvena tehničara, 6 citotehnologa od kojih je Anica Andrić ujedno i glavni tehničar, a u laboratoriju od 1982. uz dr. Pajtler rade još 3 specijalista citologa i 3 specijalizanta kliničke citologije. Međutim, osim dr. Pajtler ginekološkom citologijom se bavi još samo specijalist citolog dr. Blaženka Staklenac, sa završenim poslijediplomskim studijem iz kliničke citologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i magistar znanosti. Sukladno navedenom, a vodeći računa o cilju ovog prikaza, zadržat ćemo se samo na djelatnosti Odjela u području ginekološke citologije.
Prema anketi za 1989. laboratorij se po broju VCE obrisaka nalazio u skupini laboratorija koji imaju između 25 000 – 30 000 uzoraka, 2003. ima ukupno preko 58 000 analiza, od toga gotovo 40 000 VCE obrisaka, a 2005. s 64 000 pretraga, od čega 43 419 VCE uzoraka, postao je laboratorij s najvećim brojem analiza za područje ginekološke citologije u nas. Standardna morfologija je uvedena 1964., a kasnije i citokemija. U svom radu ginekološki citodijagnostičari se ponajviše bave citopatološkim promjenama vrata maternice. Zahvaljujući svojim sposobnostima doc. Pajtler se uz profesore Ivić, Singer i Audy-Jurković, svrstala mežu nastavnike koji su članovi Katedre za ginekologiju i opstetriciju u svojim sredinama, a i Odjel je dovela mežu vodeće laboratorije u Hrvatskoj.
Zaključak
Ginekološka citologija u Hrvatskoj začeta je 50-tih godina prošlog stoljeća i od tada je učinjen veliki napredak u stručnom, znanstvenom i nastavnom području, kao i promicanju njezine vrijednosti u svijetu. Danas postoji razvijena ginekološka citodijagnostička djelatnost zahvaljujući brojnim citolozima i citotehnolozima te drugim stručnjacima, prvenstveno ginekolozima, koji su je stvarali. Taj potencijal ginekološke citologije od presudnog je značaja u sekundarnoj prevenciji raka vrata maternice sa ciljem smanjenja incidencije i mortaliteta, a u okviru dobro osmišljenog, organiziranog i kontroliranog nacionalnog probira u Hrvatskoj, koji bi uključio i nove metode, prvenstveno HPV tipizaciju.
:: prof. emm. dr. sc. Silvana Audy-Jurković, dr. med :: Novačka 285, 10 040 Zagreb ::
izvorni članak
|
GYNAECOL PERINATOL
|
| |
Literatura:
1. Črepinko I, Znidarčić Ž, Audy-Jurković S, ur. Klinička citologija u Hrvatskoj. Karlovac: Lana Karlovačka tiskara, 2000.
2. Ivić J, Baršić E, Audy S. Razvitak citodijagnostike u Ginekološkoj klinici u Zagrebu. Memorijalni simpozij o genitalnom karcinomu. Zagreb, 1969:127–33.
3. Audy-Jurković S. Jasna Ivić i Zavod za ginekološku citologiju Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Zagreb. U: Audy-Jurković S, (ur.). Ginekološka citologija u Hrvatskoj 50 godina poslije. Prvi međunarodni znanstveni simpozij kliničke citologije »Jasna Ivić«. Zagreb: Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za kliničku citologiju, 2003:23–61.
4. Pajtler M, Audy-Jurković S, Kardum-Skelin I, Mahovlić V, Mozetič-Vrdoljak D, Ovanin-Rakić A. Organisation of Cervical Cytology Screening in Croatia: Past, Present and Future. Coll Antropol 2007;31 (Suppl. 2.):47–54.
5. Vidaković S. Rana dijagnoza genitalnih karcinoma. Liječ Vjesn 1950;72:37–9.
|
:: važne pravne informacije ::
HDGO portal pruža stručne informacije o brojnim temama i
događanjima u ginekologiji, opstetriciji i humanoj reprodukciji. Svrha
navedenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o
uporabi pojedinih proizvoda niti promocija pojedinih proizvoda kao
takvih. Niti jedan posjetitelj web portala ne smije koristiti
informacije sadržane na ovom portalu za dijagnosticiranje ili liječenje
zdravstvenog problema ili bolesti bez savjetovanja sa stručnim
medicinskim osobljem jer su informacije objavljene na portalu predviđene
kao dodatak, a ne kao zamjena za stručnost, vještinu, znanje, iskustvo
i procjenu specijaliste za ginekologiju i opstetriciju koji se brine o
bolesnici, odnosno trudnici.
HDGO je poduzeo i ubuduće će poduzimati odgovarajuće napore
kako bi informacije sadržane na ovom web portalu bile točne i precizne,
ali istovremeno ne daje nikakva jamstva glede njihove potpunosti.
Shodno tome, takve informacije ne mogu služiti kao predložak za sudsko
medicinska vještačenja. Takve informacije HDGO priopćuje svojim
članovima na redovitim okupljanjima i putem stručnih smjernica odobrenih
od strane nadležnih tijela.
Stručne smjernice HDGO donose se prema strogim stručnim pravilima i
specifičnim uvjetima ginekološke i opstetričke struke u RH, te se nakon
odobrenja od strane nadležnih tijela objavljuju s posebnom napomenom.