Novi vodič za probir karcinoma dojke Američkog društva opstetričara i ginekologa (ACOG) naglašava važnost zajedničkog odlučivanja pacijentica i pružatelja usluga.
Naputak, objavljen u lipanjskom izdanju "Obstetrics & Gynecology", je usredotočen na žene s prosječnim rizikom od raka dojke. Autori priznaju postojeću zbunjenost zbog neslaganja među glavnim smjernicama o tome kada treba početi raditi mamografije i koliko često ih raditi.
"Naše nove smjernice uzimaju u obzir svaku pacijenticu i njezine okolnosti", izjavio je Christopher M. Zahn, potpredsjednik ACOG-a u kliničkoj praksi. "S obzirom na raspon aktualnih preporuka, krenuli smo savjetovati opstetričare i ginekologe da pomognu svojim pacijenticama u osobnom odabiru pretraga."
Odluke o tome kada će početi i završiti probir i koliko često je potrebno raditi probir bi se trebale donijeti nakon rasprave o zdravstvenoj povijesti žene, njezinim poteškoćama i stavu o potencijalnim manama i prednostima probira.
Vodič koji je razvio Odbor za liječenje bolesnica u ginekologiji u suradnji s Markom Pearlmanom, Myrlene Jeudy, doktorom medicine i David Chelmowom, također navodi da ženama s prosječnim rizikom za karcinom dojke treba biti ponuđeno mamografsko snimanje s početkom u dobi od 40 godina, a najkasnije u dobi od 50 godina.
Taj dio se razlikuje od nekih drugih smjernica. Primjerice, Američka služba za prevenciju preporučuje da se s mamografijom započne u dobi od 50 godina. U dobi od 40 do 49 godina se odluka treba donijeti pojedinačno, napisala je radna skupina. Američko društvo za maligne bolesti tvrdi da bi probir trebao biti ponuđen s 40 godina, ali preporučuje da se obavezno započne u dobi od 45 godina.
Što se tiče učestalosti pregleda, žene s prosječnim rizikom bi trebale ići na mamografiju u sklopu probira svake 1 do 2 godine i trebale bi ih nastaviti do dobi od 75 godina, navodi ACOG. Nakon toga bi se izbor za nastavak probira trebao temeljiti na zajedničkoj odluci koja uzima u obzir zdravstveni status žene i očekivani životni vijek.
Među preporukama na razini B koje se temelje na ograničenim ili nedosljednim znanstvenim dokazima, ažurirane smjernice navode kako pružatelji usluga trebaju periodično procijeniti rizik od raka dojke pregledavanjem povijesti bolesti pacijentica.
"Prva procjena bi trebala biti potaknuta informacijama o reproduktivnim čimbenicima rizika, rezultatima prethodnih biopsija, izloženosti ionizirajućem zračenju i obiteljskoj povijesti raka", pišu.
Osim toga, samopregled dojki nije preporučljiv kod žena s prosječnim rizikom zbog mogućnosti za lažno pozitivne nalaze i nedostatka dokaza da koristi bolesnicama.
Umjesto toga, žene s prosječnim rizikom treba educirati o dojkama, o normalnom izgledu i stanju dojki. Umjesto rutinskog samopregleda vlastitih dojki, žene treba obrazovati na primjećivanje boli, čvorova, novog iscjetka iz bradavica ili crvenila te ih savjetovati da se jave svojim liječnicima.
Vodič se ne bavi preporukama za žene s visokim rizikom za rak dojke ili uporabom novih tehnologija kao što je tomosinteza. Također ne daje savjete za žene s gustim dojkama koje imaju umjereno povećani rizik od raka dojke.
:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni:: Zagreb