Mikrocefalija i kožni osip nisu uvijek prisutni kod kongenitalnog Zika sindroma


Najveća studija kongenitalnog Zika virusnog sindroma do sada, ukazuje da mikrocefalija i majčinski osip nisu dovoljni za otkrivanje intrauterine infekcije.

U članku objavljenom u online izdanju znanstvenog časopisa "Lancet", istraživači su pratili seriju od 1,501 živorođene djece sa sumnjom na kongenitalni Zika virusni sindrom rođenih u Brazilu.

Istraživanje je pokazalo da je svaka peta beba sa sigurnom ili vjerojatnom kongenitalnom Zika virusnom infekcijom imala opseg glave u rasponu normalnog, a jedna trećina trudnica sa sigurnom ili vjerojatnom infekcijoma nisu imale karakterističan kožni osip tijekom trudnoće.

Od sveukupnog broja, 899 slučaja su odbačena nisu pokazala očite kliničke ili neuropsihomotorne abnormalnosti kao što su kraniofacijalni nerazmjer ili neurološki simptomi.

Od preostalih 602 slučajeva, 76 su opisani kao sigurni slučajevi prirođenog Zika virusnog sindroma temeljem laboratorijskih dokaza Zika virusne infekcije tijekom trudnoće.

Pedeset i četiri bebe su smatrane vrlo vjerojatnim slučajevima kongenitalnog Zika virusnog sindroma jer su slikovne pretrage pokazale značajke kao što su kalcifikati mozga i ventrikularna dilatacija koji ukazuju na Zika virusnu infekciju, a koji se ne mogu pripisati drugim patogenima kao što su sifilis, citomegalovirus, ili toksoplazmoza.

Daljnje 181 bebe su bili "umjereno vjerojatno" inficirane Zika virusom tijekom intrauterinog života, onei su imali slične slikovne rezultate kao bebe iz skupine "vrlo vjerojatne infekcije", ali nisu postojali rezultati ispitivanja za druge infekcije.

Kod 291 bebe je postavljena sumnja na "moguću vjerojatnost" kongenitalne Zika virusne infekcije je su imale slikovne rezultate koji su ukazivali da bi Zika virus mogao biti uključen u njihov nastanak.

Među 391 novorođenčadi, što sigurnih ili vjerojatnih slučajeva gdje informacije nisu bile dostupne u potpunosti, pola oboljelih su imali i mikrocefaliju i osip u povijesti majke, dok je 87% oboljelih beba imalo barem jedan od tih simptoma.

"Bilo su samo dvije značajne razlike između četiri kategorije malih pacijenata: dijagnostička sigurnost obolijevanja bila je pozitivno povezana s prijavljenim osipa i manjim opsegom glavice prije uzimanja gestacijsku dob u obzir", napisali su Dr. Giovanny VA Franca, PhD, Tajništvo zdravstvenog nadzora, Ministarstva zdravstva Brazil, i koautori.

Istraživači su također napomenuli da su odbačene slučajevi imali većih opseg glave, manju smrtnost u prvom tjednu života, a majke su manje vjerojatno imale povijest osipa tijekom trudnoće (20,7% vs 61,4%).

U međuvremenu, drugi objavljeni članak serije oboljelih u istom izdanju časopisa "The Lancet" izvijestio je o patologiji pet slučajeva prirođenog Zika sindroma, pruža daljnje dokaze o vezi između virusa i prirođenih abnormalnosti.

Uzorci tkiva iz tri trudnoće s fetalnom smrti i dva spontana pobačaja pokazala su prisutnost antigena na Zika virus u citoplazmi degenerativno promijenjenih i nekrotičnih neurona i glija stanica, ali nije nađeno imunohistokemijsko bojanje na Zika virus izvan središnjeg živčanog sustava.

U pet slučajeva svi su pokazali znakove abnormalnosti mozga, uključujući mikrocefaliju, lisencefaliju, hipoplaziju malog mozga i ventrikulomegaliju, dok su patohistološke studije u tri fatalna slučajeve otkrile mikrokalcifikate, razasute nodule mikroglija, degeneraciju i nekrozu stanica.

"Izostanak značajnog upalnog odgovora u mozgu, te specifičan citopatogenog virusni učinak razlikuju Zika virusnu infekciju od drugih važnih virusnih infekcija koje su također povezane s mikrocefalijom i nalazima mikrokalcifikata, kao što je citomegalovirusna i herpes simplex virusna infekcija", napisali su Dr. Roosecelis Brasil Martines, iz Nacionalnog centra za hitne i infektivne bolesti i zoonoze, CDC, i koautori.

Tu je i niz drugih kongenitalnih malformacija evidenritanih u tri fatalne slučajeve, uključujući i više prirođenih kontraktura, kraniofacijalne malformacije, kraniosinostoza, plućna hipoplazija i širok raspon promjena mozga.

"Mehanizam nastanka ovih deformacija u Zika virusnoj infekciji nisu posve jasni, ali vjerojatno su rezultat neurotropizma virusa s naknadnim oštećenjem mozga i uplitanja u neuromuskularnu signalizaciju koja vodi do akinezije fetusa", naveli su autori.



The Lancet, 2016. doi: 10.1016/S0140-6736[16]30883-2


Dr. Vesna Harni