Testiranje rezerve jajnika korisno u nekim situacijama


Testiranje rezerve jajnika treba napraviti kod žena starijih od 35 godina koje nisu zanijele nakon 6 mjeseci i kod žena koje imaju povećani rizik za smanjenu rezervu jajnika, na primjer one koje su se liječile od malignih bolesti, navodi Odbor za ginekološka pitanja Američkog društva za ginekologiju i porodništvo.

Članak, objavljen u siječnju 2015. u Obstetrics & Gynecology, također savjetuje kliničarima da informiraju takve žene da njihove mogućnosti začeća mogu biti smanjene i da ih potaknu u smjeru "bolje prije nego kasnije."

Međutim, niti jedan od dostupnih testova ne predviđa koji je uspjeh trudnoće, naglašavaju autori.

Najbolji kriterij za kvalitetu jajne stanice je dob, navode autori. Kako vrijeme prolazi, smanjuje se broj jajnih stanica i pada im kvaliteta. Broj jajnih stanica je najveći tijekom fetalnog razvoja i iznosi 6-7 milijuna jajnih stanica, spušta se na 1-2 milijuna pri rođenju, 300,000 na 500,000 na početku puberteta, a samo ih je 1,000 u vrijeme menopauze, u dobi od 51. godine.

S obzirom da su rezerve različite za svaku ženu, testiranje rezerve jajnika je osmišljeno kako bi se procijenio broj i kvaliteta preostalih jajnih stanica za individualnu procjenu mogućnosti začeća. Žene sa smanjenom ili lošijom rezervom jajnika i dalje imaju redovite cikluse, ali mogu biti manje osjetljive na lijekove za plodnost.
Odbor oprezno preporučuje tri ispitivanja kao "najprikladnije" skrining alate za procjenu rezerve jajnika, ali dodaje da "loš rezultat" ne bi trebalo ograničiti pristup ženi za liječenje neplodnosti. Prvo, bazalni folikul-stimulirajući hormon (FSH) plus estradiol, mjeri bazalnu koncentraciju FSH u serumu tijekom menstrualnog ciklusa, hormona čija se razina povisuje tijekom reproduktivne dobi. "Iako se bazalni FSH obično koristi za procjenu rezerve jajnika te su visoke vrijednosti (više od 10-20 internacionalnih jedinica / L) povezane sa smanjenom rezervom jajnika i slabim odgovorom na stimulaciju jajnika, test nije prediktor neuspjeha začeća" napisao je Odbor.

Drugi skrining test mjeri razinu Antimüllerovog hormona (AMH). Ovaj hormon se smanjuje s dobi, kako broj folikula jajnika pada signalizira smanjenje oocita. Prema odboru, "testiranje razine AMH je korisno u probiru kod žena s visokim rizikom za smanjenu rezervu jajnika i kod žena koje prolaze in vitro oplodnju, ali ima ograničenu vrijednost kod nekog tko ima niski rizik za smanjenu rezervu jajnika.

"Treći je broj antralnih folikula u kojem se broje vidljivi folikuli jajnika koji predviđaju odgovor jajnika tijekom kontrolirane stimulacije jajnika i, među dostupnim testovima, je najznačajniji prediktor lošeg odgovora na stimulaciju jajnika, ali je neprediktivan u neuspjehu začeča.“

"Kombinacija dostupnih testova, AMH i brojanje antralnih folikula je samo malo bolja od jednog testa," napisao je Odbor i predložio dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo koje će kombinacije testova biti optimalne.

"Primarni cilj testiranja rezerve jajnika je identificirati žene koje su u povećanom riziku za smanjenu rezervu jajnika, sa sekundarnim ciljem individualizacije strategije liječenja za svaku ženu. Iako ti testovi mogu predvidjeti odgovor jajnika tijekom liječenja neplodnosti, ne mogu pouzdano predvidjeti neuspjeh začeća, " zaključuje Odbor.

Obstet Gynecol. 2015;125:268-273.



:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Zagreb